Ovaj HBO-ov projekat, koji potpisuje Brad Ingelsby (autor “Mare of Easttown”), nije samo još jedna kriminalistička drama, već topla, bolna i stvarna priča o ljudima koji pokušavaju preživjeti svoje odluke.
Ovaj tekst može sadržavati spoilere.
Glavnu ulogu tumači Mark Ruffalo, i to u jednoj od svojih najboljih izvedbi u posljednjih nekoliko godina. On igra Toma Brandisa, agenta FBI-a koji se, nakon lične tragedije, vraća u aktivnu službu. Ruffalo od prvog kadra pokazuje da ovaj lik nije samo “policajac s problemom”, nego čovjek koji se bori sa sobom i teškim porodičnim problemima. Sve to se vidi na njegovom licu, u načinu na koji diše, govori, šuti. Njegov pogled često kaže više od bilo kojeg dijaloga.
Suprotstavljen mu je Robbie Prendergrast, kojeg sjajno igra Tom Pelphrey. Na početku se čini da je Robbie negativac, obični kriminalac kojemu je jedini motiv novac. Ali kako serija odmiče, vidimo da nije sve crno-bijelo. On svoje loše odluke donosi iz očaja, pokušavajući da obezbijedi bolji život svojoj porodici. Neke njegove scene, posebno one s djecom, podsjećaju nas da i “loši” ljudi imaju svoje razloge. Robbie je jedan od onih likova koji vas natjeraju da ga istovremeno osuđujete i razumijete.
Treći važan lik je Anthony Grasso, policajac koji se tokom priče suočava s moralnim dilemama i pritiscima sistema. Iako na prvi pogled djeluje kao tipičan korumpirani policajac, postupno otkrivamo da njegove odluke proističu i iz želje da zaštiti porodicu. Njegov put kroz seriju prikazuje kako ni jedan lik nije potpuno dobar ili loš, ali svako ima priliku za iskupljenje. To je jedna od ljepota “Taska”: nijedna osoba nije potpuno čista, ali niko nije ni bez šanse za promjenu. Do kraja serije Grasso se djelomično iskupljuje, iako nikad potpuno.
Serija nas vodi kroz sirovi svijet radničkih predgrađa, gdje se prepliću životi agenata, bikera i običnih ljudi koji pokušavaju preživjeti u sistemu koji ih gura na rub. Tu nema glamura, nema sjajnih kancelarija ni spektakularnih akcionih scena, već prašina, znoj i neprestana borba za dostojanstvo. Likovi iz bajkerske grupe “Dark Hearts” dodatno šire priču, jer pokazuju da i oni koje društvo odbacuje imaju svoje zakone, svoje porodične veze i granice koje, iako pomaknute, nisu nestale.
Ono što “Task” čini posebnom je osjećaj stvarnosti. Sve izgleda poznato, čak i kad nije. Likovi piju kafu iz napuklih šolja, spavaju na kaučima, nose istu odjeću tri epizode zaredom. Njihove greške i tuge djeluju kao da su mogle biti i naše. Kamera se ne trudi da ih uljepša, već da ih pokaže onakve kakvi jesu: umorne, ali još uvijek žive.
Ruffalo briljira, Pelphrey mu je savršen kontrast, a serija vješto balansira između kriminalne napetosti i porodične drame. Nema nepotrebnih efekata, nema forsirane akcije, sve je odmjereno i emotivno. Svaka epizoda završava s onim osjećajem da želite odmah pogledati sljedeću, ali i da trebate trenutak da “probavite” ono što ste vidjeli.
“Task” je serija koja pokazuje da dobra televizija ne mora biti glamurozna, već iskrena. U svijetu punom efekata, ova priča osvaja tišinom, pogledima i sitnim ljudskim gestama. To je serija o krivnji, oprostu, ljubavi i pokušaju da se preživi kad sve pukne. I možda je baš zato tako moćna, jer, ne priča o superherojima, nego o nama.
Ako tražite seriju koja ne podcjenjuje gledatelja, koja vas natjera da osjećate, da se ponekad i zapitate o vlastitim odlukama, “Task” je nešto što ne smijete propustiti.
