Stručnjaci upozoravaju da djeca mogu razviti zavisnost od ekrana pa čak prolaziti i kroz apstinencijske krize, ali dobra vijest je da se uz pravilan pristup situacija može popraviti iznenađujuće brzo.
Iako se rasprava o vremenu koje djeca i tinejdžeri provode pred ekranima ponekad čini beskrajnom, važno je da roditelji ostanu svjesni rizika i budno prate ponašanja svoje djece.
“Dostupni podaci u velikoj mjeri ukazuju na loše djelovanje na mentalno zdravlje i dobrobit naše djece”, ističe Kelin Smit, koja pomaže adolescentima u odvikavanju od zavisnosti od ekrana.
Prema Gallupovoj anketi iz 2023., prosječan tinejdžer provodi gotovo pet sati dnevno na društvenim mrežama, a sve više istraživanja pokazuje da je sama zavisnost opasnija od broja provedenih sati jer povećava rizik od problema sa mentalnim zdravljem, piše Parents.com.
Što je zavisnost od ekrana?
Zavisnost od ekrana uključuje pretjeranu upotrebu pametnih telefona, tableta, računaraa ili televizora zbog snažne stimulacije koju ta tehnologija pruža.
Društvene mreže potiču lučenje dopamina, “hemikalije za dobar osjećaj”, što djecu motiviše da se stalno vraćaju uređaju.
“Pojedinci pogođeni zavisnošću od ekrana nastavljaju se postepeno uranjati u vrijeme pred ekranima do tačke gdje to prelazi njihovu sposobnost kontrole”, objašnjava Met Glovijak iz organizacije Recovered.org.
Dodaje da, “kada nisu pred ekranom, njihove misli i emocije gotovo su odsutne u stvarnom okruženju dok opsesivno razmišljaju o sljedećoj upotrebi.”
“Ako vaše dijete s bilo kojom pravilnošću, bira vrijeme pred ekranima umjesto iskustava uživo – i čini se da se ne može spriječiti u tome – pošteno je smatrati ga ‘zavisnim od ekrana'”, objašnjava Smitova.
Djeci i tinejdžerima teško je prepoznati da imaju problem, a zbog razvojne dobi često im se takvo stanje čini normalnim.
“To postaje ‘nova normala'”, kaže Glovijak.
Znakovi koji otkrivaju zavisnost
Roditelji bi trebali obratiti pažnju na sljedećih sedam znakova:
- Izbjegavanje druženja uživo u korist ekrana
- Razdražljivost, ispadi bijesa ili tuga kada se ograniči korištenj
- Korištenje uređaja za regulisanje emocija
- Izostanci iz škole i gubitak interesa za ranije hobije
- Simptomi anksioznosti ili depresije
- Promjene u težini, apetitu, snu ili navikama
- Izbjegavanje društvenih događaja kao što su rođendani ili školske aktivnosti.
Kod mlađe djece znakovi uključuju frustraciju kada ne mogu koristiti ekran, stalnu preokupaciju uređajima i postupno povećanje vremena provedenog pred njima. Postavlja se pitanje: Šta roditelji mogu učiniti?
Dogovorite pravila zajedno
Psiholog Stefani Mejzer savjetuje da roditelji i djeca zajedno postave jasna, realna pravila.
“Zajedno odlučite kada vaše dijete može biti na telefonu ili tabletu. Neka pravila budu izvediva, bez naglih i drastičnih rezova”, rekla je ona.
Korisno je uvesti i pravila kao na primjer porodičnu večeru bez mobilnih telefona.
Glovijak kaže da djeci treba ponuditi privlačne alternative kao što su šetnja, park, sport, boravak u prirodi, odlazak u biblioteku ili učestvovanje u kreativnim aktivnostima. Cilj je prikazati te aktivnosti kao zabavne i korisne, a ne kao kaznu.
Prihvatite dosadu
“Dosada je bitan dio dječjeg razvoja”, ističe Smitova.
Ona potiče kreativnost, rješavanje problema i emocionalnu otpornost. Smjernica je, kako kaže, jednostavna – više vremena u šetnji, prirodi, druženju…, manje vremena pred ekranima.
Budite dobar primjer
Djeca uče oponašanjem. Roditelji trebaju smanjiti upotrebu ekrana pred djecom i postaviti granice, posebno vezane uz posao van radnog vremena.
Potražite pomoć kada je potrebna
Ako dijete pokazuje ozbiljne znakove zavisnosti ili apstinencijske simptome, savjetovanje sa pedijatrom, psihologom ili terapeutom može biti ključno, prenosi Index.
