Koliko roditelji i društvo zaista slušaju ono što im djeca govore? Da li znamo komunicirati s adolescentima o njihovim problemima? Kako im pomoći kada imaju suicidalne misli i kako ozdraviti ako su već pokušali suicid? Zašto je važno razgovarati, a ne šutjeti i čuti ono što govore? Odgovore na ova pitanja potražili smo od Juhe Metelinean, porodičnog terapeuta i edukatora iz Finske, poznaomt po svom radu u kriznim intervencijama i podršci porodicama u najosjetljivijim trenucima nakon pokušaja suicida, gubitaka i traumatskih iskustava.
U razgovoru za N1, Metelinean navodi kako u Finskoj imaju posljendjih 30 godina smanjen broj pokušaja suicida, ali da su pokušaji suicida još uvijek na neki način prisutni svugdje na svijetu. Prave razloga za to, ističe, ne znamo.
“Razmišljamo da možda društveni mediji imaju nešto s tim. Jer posebno kada govorimo o djevojčicama, njihovi pokušaj suicida su visoki u Finskoj, ali i širom svijeta. Ali niko istinski ne zna koji je uzrok”, rekao je u uvodu.
Govoreći o Bosni i Jercegovini, kazao je kako se ovakvi slučajevi dešavaju vrlo često. Ranije su, ističe, bili fokusirani više na suicid.
“Sada znamo da postoji puno mladih osoba koji pokušaju suicid i to zaista dovede do velike patnje u porodice, jer se svi kao roditelji, kao porodica bolujemo kada djeca pokušaju suicid. Uvijek dolazi kao iznenađenje u porodici i nama je važno pomoći porodicama kako razgovarati o tome i kako biti u kontaktu jedni sa drugima. Nije jednostavno, jer možda ćete se uplašiti da bi se mogao desiti ponovo i možda ćete izgubiti osobu koju volite, vaše voljeno dijete”, rekao je Metelinean.
Porodice se osjećaju usamljeno
Navodi kako se porodice vrlo često osjećaju usamljeno jer takve stvari nije lako podijeliti s drugima zbog stigme, ali i straha roditelja da su zakazali kao roditelji.
“Ljudi se često plaše da razgovaraju o tome i zbog toga često se porodice osjećaju izolovano i pokušavaju se same na neki način izboriti s tim. Možda zbog toga jer ćete se stiditi toga. Zbog toga je jako, jako važno kako osobe mogu razgovarati o tome i možda kako mogu razgovarati u zajednici da bi dobili podršku iz zajednice, ali nije jednostavno. Također, mislim da ponekad kada govorimo o adolescentu ili kada adolescent bi mogao govoriti o roditeljima, roditelji se mogu plašiti tog razgovora, ali to znači da postoji sigurna konekcija, sigurna veza sa roditeljima, jer se čini da adolescenti razmišljaju ‘ja mogu reći mojim roditeljima ovome, ovim osjećanjima’. I roditelji bi trebali biti sretni da adolescenti dijele tako teške stvari s njima. I onda je to nešto što bi moglo pomoći svima, jer puno puta čisto mladi ljudi su vrlo zbunjeni ili uplašeni što ako imamo takve misli, suicidalne, ali je jako važno sjetiti se da misli ne ubijaju. Ako učinite čin, to je opasno, ali suicidalne misli nisu opasne same po sebi. I možete živjeti sa suicidalnim mislima dok ne radite ništa. I mislim da je važno da mi uvijek trebamo slušati naše adolescente. Ako oni govore o tim temama, jer ponekad adolescenti imaju te vrste iskustava da ih se ne čuje ili da ih ljudi ne odgovaraju na ono što oni govore, kao kad često govore samo da traže pažnju. Tako da je jako važno da slušamo i zaista pokušavamo da razumijemo zašto se ove suicidalne misli dešavaju ili zašto dolaze”, naglasio je.
Svako može pomoći adolescentu: Najvažnije je da slušate
Poručuje da svako u porodici i zajednici može učiniti nešto.
“Roditelji mogu slušati adolescente bolje, a također i naši sistemi podrške bi trebali biti osmišljeni na taj način da treba biti jednostavan pristup mladim ljudima da govore o svojim problemima i da dijele stvari. I možda također bi trebali govoriti više u javnosti, kao što imamo mi ovaj razgovor sada, tako da ljudi mogu dobiti informacije, jer postoji jako puno mitova kada govorimo o suicidima. Koao da ako govorite o suicidima, na primjer o suicidalnim mislima da je to opasno, ali to nije jer je u stvari jako sigurno govoriti o tome i ljudi koji imaju suicidalne misli žele govoriti o tome i žele da ljudi čuju to, te misli. Ja uvijek kažem da ljudi koji imaju suicidalne misli vrlo često se osjećaju izolovano i usamljeno, ali ne mogu pomisliti ništa usamljenije od ljudi koji imaju ideje da žele da umru, a niko ne želi da čuje o tome. To je možda najusamljenija stvar koju ja mogu da zamislim i nadam se da će se to promijeniti, tako da svi možemo govoriti više i da slušamo druge ljude. I obično je samo slušanje dovoljno, ne moramo nekad ništa uraditi više ako smo roditelji i misliti, ako ste zabrinuti možda ćete potražiti pomoć, ali često pomogne samo da slušate svoju djecu”, zaključio je Metelinean.
Juha Metelinen vodit će donevnu radionicu pod nazivom “Dijalog nakon krize – podrška porodicama adolescenata nakon pokušaja suicida” koju Institut Mentis organizuje u Sarajevu.
