Martin Brod jedno od najljepših sela u Bosni i Hercegovini i pored sve većeg broja turista koji ga posjećuju iz cijelog svijeta, tokom zime postaje pusto i zaboravljeno. Omladina je davno napustila selo, ostali su, mahom, samo penzioneri. Na život se, kažu, ne žale ali ukazuju na brojne probleme. Ukoliko ne zamijesite hljeb, po isti morate otići ili u Kulen Vakuf ili još dalje, do Drvara, dok područnu osnovu školu pohađaju samo dva đaka.
Martin Brod malo mjesto nedaleko od Bihaća. Vodopadi u samom srcu rijeke Une i Milančetov buk privlače sve više turista. Dolaskom hladnijih dana, ovo selo izgleda potpuno pusto, u kojem živi tek pedesetak stanovnika. Jedan od njih je i 85-godišnji Dušan Reljić, inženjer u penziji. Na život se ne žali, kaže da od penzije može da živi ali o životu na selu kaže:
“Fino je živjeti na selu kada bi selo bilo opskrbljeno kao što je bilo nekada. Mi u Martin Brodu nemamo prodavnice prije svega, kruh ne dolazi, nemaš ništa da kupiš. Najbliža prodavnica je u Kulen Vakufu ili Drvaru. Tako da smo mi presuđeni sami sebi”, reako je mještanin Dušan Reljić
Na ovom imanju nalazi se vodenica sa bučnicom, prirodnom veš mašinom starom više od 200 godina. I njena unutrašnjost podsjeća na prošla vremena. Pored pšeničnog i heljdinog brašna, pravi se ovdje i rakija, likeri, džemovi isključivo od domaćih proizvoda. Sve to radi Dušanov sin, Dragan. Od svega ovoga, kaže, dobro živi. Međutim, u budućnosti to neće imati ko da radi, jer omladine u ovom selu nema.
“Nažalost malo nas ima, svake godine sve manje i manje, starija populacija. Neće više niko na selo, svi hoće u velike gradove. Odavde svi odlaze na školovanje ili ostaju na fakultetima ili se zaposle, dolaze na godišnje odmore, raspuste”, priča Reljić.
Porodičnu kuću Reljića samo ograda dijeli od osnovne škole. Dvorište škole skromno, s jednim košem i jednim golom.
Vrata ove osnovne, devetogodišnje područne škole u Martin Brodu su zatvorena. Nismo nikoga zatekli. Nekada je ovu školu, odnsono prije rata pohađalo stotine djece, danas samo dva učenika.
Nekada je ovo bio hotel. Pored toga što nema ni prodavnicu, selo nema ni banku, niti poštu. I pored svih nedostataka, mještani se ne žele, jer uprkos svemu kažu, život je najljepši ali na selu.
