Anis Kalajdžić i zvanično je osumnjičen za teško ubistvo ženske osobe i neovlašteno držanje oružja. Policijski službenici Ministarstva unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona (MUP HNK) podnijeli su izvještaj Kantonalnom tužilaštvu Mostar protiv Anisa Kalajdžića koji se sumnjiči za ubistvo Aldine Jahić, a koje se desilo u nedjelju navečer u Mostaru.
– Dana 17.11.2025. godine policijski službenici Sektora krim. policije MUP-a HNK, Odjeljenja za opći kriminal, podnijeli su Izvještaj kantonalnom Tužilaštvu Mostar protiv K.A. (1992) iz Mostara, zbog počinjenog krivičnog djela “Teško ubistvo ženske osobe” čl. 166a st. 1 i 2 KZ F BiH i krivičnog djela “Neovlaštena nabavka, držanje ili prodaja oružja ili bitnih djelova za oružje” iz čl. 65 st. 1 tač. a, b i c “Zakona o oružju i municiji HNK”, na štetu A.J. (1993) iz Kalesije – navode iz MUP-a HNK.
Ovaj član zakona propisuje da će se onaj ko učini rodno zasnovano ubistvo ženske osobe, kazniti kaznom zatvora od deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora. Pri utvrđivanju krivičnog djela iz prethodnog stava, uzet će se u obzir da je djelo učinjeno prema bliskoj osobi, osobi koju je učinitelj već ranije zlostavljao, ranjivoj osobi, osobi koja se nalazi u odnosu podređenosti ili zavisnosti ili je djelo učinjeno u okolnostima spolnog nasilja ili zbog odnosa koji žene stavlja u neravnopravan položaj ili da postoje druge okolnosti koje upućuju da se radi o rodno zasnovanom nasilju.
Za neovlašteno držanje oružja Zakon o oružju i municiji HNK propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 500 do pet hiljada KM ili kaznom zatvora do jedne godine, kazniti fizička osoba ako bez važeće isprave o oružju nabavlja, drži, nosi ili proda oružje ili bitne dijelove za oružje kategorije B; nosi oružje za ličnu sigurnost bez dozvole za nošenje oružja ili nosi oružje na javnim, vjerskim i sportskim okupljanjima, u školama, zdravstvenim i javnim ustanovama, ugostiteljskim objektima i prostorima koji se koriste za pružanje ugostiteljskih usluga.
U međuvremenu, pripadnci MUP-a HNK priveli su muškarca koji je pomogao ubici Anisu Kalajdžiću da nabavi pištolj, odnosno posrednika između prodavca ilegalnog oružja i Kalajdžića. Podsjetimo i da je, prema informacijama Tužilaštva HNK, Anela Jahić neko vrijeme prije ubistva primala prijeteće poruke od Kalajdžića, ali ih nije prijavila. Osim toga, Kalajdžić je ranije optužen za ugrožavanje sigurnosti druge ženske osobe, za što je ročište trebalo biti održano u drugoj polovini novembra.
U dokumentu Sudski odgovor na femicid na Zapadnom Balkanu (The AIRE Centre) predmet istraživanja je bila praksa sudova u procesuiranju femicida i pokušaja femicida. Budući da femicid nije inkriminisan kao posebno krivično delo u Bosni i Hercegovini, uzorak istraživanja je obuhvatao predmete pravosnažno okončane u periodu od 1. januara 2017. do 30. juna 2021. godine koji se odnose na procesuirana krivična dela u kojima su izvršioci muškarci a žrtve žene. Analizom je obuhvaćeno ukupno 34 predmeta (26 o kojima su odlučili sudovi FBiH, sedam o kojima su odlučili sudovi Republike Srpske i jedan o kojem su odlučili sudovi Brčko Distrikta BiH).
– Najveći broj svih krivičnih dela je izvršen u stanu/kući/dvorištu žrtve (35,3%), što potvrđuje rezultate prethodnih istraživanja o nasilju prema ženama, koja pokazuju da je za ženu najmanje sigurno mjesto upravo njen dom. Interesantan je podatak da je čak 20,6% krivičnih djela izvršeno na radnom mjestu žrtve, što ukazuje na veliku drskost i bezobzirnost učinioca, kao i povećanu društvenu opasnost izvršenih krivičnih djela. Veliki je broj djela izvršenih u zajedničkom stanu/kući/dvorištu učinioca i žrtve (17,6%), što se moglo i očekivati s obzirom na prirodu odnosa između žrtve i učinioca (bračni, vanbračni, emotivni odnos, odnos srodstva) i njihov život u zajedničkom domaćinstvu. Učinioci su prilikom izvršenja krivičnih djela u većoj mjeri koristili vatreno oružje (ručna bomba, pištolj, automatska puška – 35,3%) nego hladno oružje (nož/čakija, skalpel, čekić, metalna šipka, tup predmet – 29,3%) i fizičku snagu (8,8%), što se može objasniti nedozvoljenim posjedovanjem vatrenog oružja koje uglavnom potiče iz ratnog perioda. Najveći procenat krivičnih djela, njih 23,5%, izvršen je korištenjem više sredstava izvršenja da bi se lakše savladao otpor žrtve, što je manifestacija posebne brutalnosti i surovosti učinioca prema žrtvi – navodi se u analizi.
U ispitivanom uzorku bilo je ukupno 35 učinilaca. Većina njih su bili između 33 i 40 i između 49 i 59 godina stari (po 20%); najmlađi učinilac je bio 18 godina star a najstariji 72 godine star. Kada je reč o osuđivanosti, većina učinilaca – njih 21 (60%) – nije ranije bilo osuđena dok je njih 14 (40%) ranije izvršilo krivično djelo. Iz ispitivanog uzorka sudskih presuda može se zaključiti da su sudovi u obrazloženjima svojih odluka uglavnom navodili olakšavajuće i otežavajuće okolnosti koje su, samo primjera radi, navedene u zakonu, bez podrobnije analize njihovog značaja.
Sudovi su, naprimjer, u obzir uzeli sljedeće olakšavajuće okolnosti: priznanje krivičnog dela; izraženo kajanje; porodične prilike (oženjen, porodični čovjek, broj djece: otac dvoje ili više (osmoro) djece; porodične prilike vezane za primarnu porodicu (odrastanje bez majke i roditeljske ljubavi, nježnosti i brige); imovinske prilike, nezaposlenost; starosno doba učinioca (mlad, star); zdravstveno stanje (narušeno zdravlje, psihički problemi i liječenje na psihijatrijskoj klinici u više navrata s utvrđenom dijagnozom, invalidnost, operativni zahvat); smanjena uračunljivost, ali ne bitno; korektno vladanje pred sudom tokom postupka; ranija neosuđivanost; radnje su bile posledica afektivnog impulsivnog momenta uzrokovane alkoholom a ne planiranja; psihička nezrelost, nedovoljno razvijena svijest o djelu i posljedicama; psihičke posljedice usled ratne traume; oštećena se ne pridružuje krivičnom gonjenju.
(zurnal.info)
