Gotovo četiri mjeseca nakon masovnog pomora ribe i ostalog živog svijeta u gornjem toku rijeke Neretve, od mašinske zgrade hidroelektrane (HE) „Ulog“ pa nizvodno do ušća rijeke Ljute, nadležne institucije i dalje šute. Organi vlasti, inspekcije, relevantni instituti i Tužilaštvo do danas nisu dali odgovor na ključno pitanje koje zanima javnost: šta je stvarni uzrok ovog ekološkog incidenta bez presedana?
Dok institucije izbjegavaju zauzeti jasan stav, dio međunarodne i domaće akademske zajednice izašao je s konkretnim, naučno utemeljenim rezultatima istraživanja koji upućuju na ozbiljnu odgovornost hidroelektrane „Ulog“, kontroverznog energetskog projekta privatnog investitora EFT Group.
U izdanju Udruženja geografa u Bosni i Hercegovini nedavno je objavljen 24. broj naučnog časopisa Acta geographica Bosniae et Herzegovinae, koji donosi osam naučnih radova, među kojima i izuzetno značajan rad pod naslovom:
„Pomor ribe u rijeci Neretvi u septembru 2025: identifikacija ispuštanja vode iz hidroakumulacije Ulog kao vjerovatnog uzroka“.
Autori rada su prof. dr. Gabriel Singer, ekolog sa Univerziteta u Innsbrucku (Austrija), prof. dr. Muriz Spahić i mr. sc. Mirza Čelebičić, a njihovi zaključci ne ostavljaju mnogo prostora za dilemu.
Prema rezultatima istraživanja, HE „Ulog“ je, suprotno uslovima izdate okolišne dozvole, radila u režimu hidropeakinga – naglih i nekontrolisanih ispuštanja vode iz akumulacije. Takva ispuštanja uključivala su dubinsku vodu siromašnu kisikom, što je dovelo do naglog pada koncentracije kisika u rijeci i izazvalo masovno gušenje ribe i drugih vodenih organizama.
„Iako su nadležne institucije negirale bilo kakvu povezanost s HE Ulog, naša istraga pokazuje da je upravo način rada hidroelektrane, suprotan propisima, bio vjerovatni uzrok ovog ekocida“, navode autori rada.
Ovi nalazi dodatno pojačavaju zabrinutost javnosti i ekoloških organizacija, koje mjesecima upozoravaju na netransparentnost institucija i izostanak odgovornosti u jednom od najozbiljnijih ekoloških incidenata u Bosni i Hercegovini u posljednjih nekoliko godina.
Postavlja se pitanje: zašto naučna zajednica ima odgovore, a institucije nemaju? I još važnije – koliko još vremena treba da nadležni organi potvrde ono što su nezavisni stručnjaci već dokazali?
Cijeli naučni rad, kao i kompletan broj časopisa Acta geographica Bosniae et Herzegovinae, dostupan je javnosti na web stranici Udruženja geografa u Bosni i Hercegovini.
(Jajce Online)
