Ravnopravnost konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina, kojih u BiH ima 17, trebala bi biti zastupljena u svakom smislu. Nažalost, prava manjina se krše, prije svega Ustavom, a potom i Izbornim zakonom, što je dokazano i presudom Evropskog suda za ljudska prava „Sejdić-Finci“ koja ni nakon 16 godina nije implementirana
Nedžad Jusić, aktivista i predsjednik Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH, te 2009. godine, kada je donesena presuda „Sejdić-Finci“, bio je predsjednik Vijeća za nacionalne manjine BiH. Godinu poslije, u jednom trenutku, gotovo da se, kako priča za „Dnevni avaz“, ta presuda implementirala u jednom dijelu, onom koji se odnosi na Dom naroda Parlamenta BiH.
Ne bi mnogo dobili
– Nažalost, u tome se nije uspjelo, a lično sam mišljenja da, kada je riječ o toj presudi, ni Jevreji ni Romi ne bi ni teoretski ni praktično mnogo dobili da imaju člana Predsjedništva BiH. Smatram da bi mnogo važnije bilo da pripadnici nacionalnih manjima budu zastupljeni u zakonodavnoj vlasti, počevši od kantonalnih skupština do entitetskih i Državnog parlamenta, jer bismo tada direktno utjecali na kreiranje politika – govori nam Jusić.
Govoreći o domaćoj legislativi koja se odnosi na nacionalne manjine u BiH, on podsjeća da je 2003. godine usvojen Zakon o zaštiti prava nacionalnih manjina, koji je dvije godine kasnije doživio neznatne izmjene. Praktično, od tada je nepromijenjen, a određeni članovi Zakona ostavljaju prostor za manipulaciju, pa se, naprimjer, u Domu naroda Federalnog parlamenta pozicije namijenjene Ostalim, naglašava, zloupotrebljavaju.
Kao dugogodišnjem aktivisti koji je prije dvije godine dobio prestižno priznanje Evropske komisije i nagradu Evropske unije za BiH, u okviru programa EU za integraciju Roma na zapadnom Balkanu i u Turskoj, Jusiću je dobro poznato da BiH treba unaprijediti prava manjina radi usklađivanja s EU standardima i jačanja društvene kohezije. Upravo, EU, kaže, daje vjetar u leđa nacionalnim manjinama da se bore za ostvarivanje svojih prava.
Napretka, kazuje, ima, ali je to nedovoljno. Kada je, kaže, riječ o Romima, poseban napredak je evidentan na području Tuzlanskog kantona, gdje se više ne priča o tome hoće li se romska djeca, uopće, obrazovati, već je samo, navodi, pitanje, koju će srednju školu i fakultet upisati.
Svi nivoi vlasti
– Moja poruka je jedna i odnosi se na sve nivoe vlasti u BiH: „Ulažite u obrazovanje Roma, jer obrazovani Rom će se zaposliti lakše, lakše će se integrisati u društvo, lakše će sve druge prepreke proći“. Nemojte nepismenim i neobrazovanim Romima graditi stambene objekte. Ti objekti će biti uništeni za određeni period i oni neće imati sredstva da plaćaju komunalije. Zato godinama govorimo da se ulaže u obrazovanje, jer samo obrazovanjem možemo izaći iz ovog začaranog kruga. I, zapravo, tri su ključne stvari koje su vrlo važne za Rome, a to je da imamo kvalitetno obrazovanje, da budemo na mjestima gdje se odlučuje i da očuvamo svoj kulturni identitet. Da imam ikakvu moć, isključivo bih samo ove tri komponente radio i finansirao – poručuje Jusić.
Nažalost, u kontekstu Jusićevih riječi, stambeno naselje koje je izgrađeno za Rome u mostarskom Bišću Polju više od 10 godina poslije izgleda oronulo, tužno, pa i zapušteno. Ispred svakog ulaza stambene zgrade su ogromne naslage autodijelova i sličnih materijala, jer mostarski Romi gotovo isključivo žive od prikupljanja sekundarnih sirovina. Od fotoaparata, kamere i diktafona „bježe“, jer, kako su nam pojedini s kojima smo uspjeli progovoriti koju rečenicu kazali, ogorčeni su od svih koji dolaze da ih nešto pitaju i pišu. Najviše ih boli, rekli su nam, što gotovo niko nema zdravstveno osiguranje, ali ni zaposlenje.
Haris Halilović je napustio stan u tom naselju u kojem krov nad glavom ima 30-ak romskih porodica. Stan je, ispričao nam je, prepustio bratu, a on živi u gradu kao podstanar. Već godinu radi na pijaci u Južnom logoru i kako nam je rekao, zadovoljan je.
– Grad Mostar je izašao ususret i izgradili su to naselje kako Romi ne bi bili na ulici. Ali, brojne druge probleme nisu riješili. Ljudi nemaju zdravstveno osiguranje, nemaju posao. Grad Mostar daje i jednokratne novčane pomoći od 150 KM. Ali, šta to znači porodici s petero, šestero djece? Mi smo potpuno zaboravljeni, sjete nas se s nekim paketićima kada je Đurđevdan ili Bajram i govore kako su nam pomogli, a ustvari, to ništa ne znači – priča nam Halilović.
U izvještaju Evropske komisije o BiH za proteklu godinu konstatirano je da nije postignut napredak ka usvajanju cjelodržavne strategije o nacionalnim manjinama i njihovo sudjelovanje u političkom i javnom životu je i dalje malo. Vijeća nacionalnih manjina bi trebali biti aktivniji u pripremi praktičnih, političkih i zakonodavnih inicijativa.
Raširena diskriminacija
Pripadnicima manjina i dalje je zabranjeno da se kandiduju za Predsjedništvo BiH i Dom naroda PSBiH (sudska praksa iz predmeta Sejdić-Finci) dok se ne usvoje ustavne reforme kako bi se osigurala politička jednakost svih građana Bosne i Hercegovine i nediskriminacija.
Romi su najugroženija manjina i u najnepovoljnijem položaju. Antiromski stereotipi i predrasude, diskriminacija i anticiganstvo i dalje ometaju njihovu društvenu uključenost. Diskriminacija pri zapošljavanju i dalje je raširena, s veoma visokim stopama nezaposlenosti Roma. Romkinje se posebno suočavaju s višestrukim oblicima diskriminacije. Prava Romkinja krše se i u slučajevima nasilja u porodici, ranih brakova, trgovine ljudima i radne eksploatacije djece. Stope upisa u obavezno obrazovanje su porasle, ali je broj onih koji su napustili školu i dalje veoma visok. Iako nema segregacije u obrazovanju, nema nastave na romskom jeziku, a svijest o romskoj kulturi među ostalim stanovništvom je veoma ograničena. Djeca koja ne idu u školu i stariji Romi suočavaju se s najvećim problemima – navedeno je u izvještaju.
Ombudsmenka za ljudska prava BiH Jasminka Džumhur naglašava da u BiH postoji 17 nacionalnih manjina i da je posljednji popis stanovništva pokazao da su Romi najzastupljenija manjina.
Imajući u vidu, kaže, da je dugogodišnja stigmatizacija rezultirala njihovim isključivanjem iz procesa, može se izvući zaključak da bez uvođenja afirmativnih mjera ne može rezultirati promjenama statusnih pitanja.
– Ako krenemo od presude „Sejdić- Finci“, u političkom smislu, u uživanju političkih prava nema napretka i sve dok se ne implementira ta presuda neće doći do promjena. Ako govorimo o drugim građanskim pravima i ekonomsko-socijalnim pravima, onda možemo reći da se može konstatovati određeni napredak, iz razloga što je Dekada Roma kao regionalni projekt bila implementirana u BiH doprinijela u značajnoj mjeri na pitanju rješavanja stambenog zbrinjavanja roma i na pitanju upisa djece u matične knjige rođenih, kao i uključivanje u obrazovni proces, ali to još nije zadovoljavajuće niti je riješeno na sistemski način – podvlači Džumhur.
Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava u RS, napominje da je BiH potpisnica brojnih međunarodnih dokumenata za zaštitu nacionalnih manjina, koje je u obavezi pratiti, poštovati i realizovati.
– Nažalost, umjesto toga imamo strukturalnu diskriminaciju koja je ugrađena u Ustav i Izborni zakon i koja je potvrđena od Evropskog suda za ljudska prava presudom „Sejdić-Finci“, kasnije i drugim i koje nisu implementirane. Dakle, nastavilo se s diskriminacijom. Osim te, formalno-pravne i stvarne diskriminacije, imamo ono što nas u praksi može još više zabrinuti, a to je jedna kontinuirana socijalna diskiminacija, jedan težak socijalni položaj manjina, pogotovo Roma – govori Todorović.
(avaz)
