Generacija Zmajeva koju je afirmisao Sergej Barbarez sa svojim timom ima nešto što nije imala nijedna prije.
Možda nemaju u svim linijama prekaljene igrače liga petice kao ona generacija iz 2014. godine, ali zato imaju još bolji karakter.
Nevjerovatan karakter ove generacije pokazuje se u preokretima koje su napravili.
Zmajevi su samo u ovim kvalifikacijama na svom terenu tri puta stizali ili preokrenuli rezultat nakon primljenog gola. Protiv Kipra i Rumunije smo slavili, protiv Austrije nismo – ali će i taj “comeback”, pokazaće se, dugoročno biti koristan za mentalitet ekipe.
Slično su Zmajevi napravili i u prošloj Ligi Nacija kada su brzo zaboravili visoki poraz od Njemačke. Dva dana poslije nisu poklekli ni kada je povela Nizozemska u Zenici – suzbili su redove i spasili utakmicu remijem, a zamalo i pobjedom.
Nekada preokret uspije nekada ne, ali možda je još važnije – u svim mečevima od dolaska Sergeja Barbareza Zmajevi igraju najjače što mogu do zadnje sekunde utakmice. Pa upravo protiv Austrije u Zenici utakmica se završila našim šutem na gol.
Da sudija ne označi kraj, ovi momci bi vjerovatno nastavili igrati fudbal do zore.
Ustvari šta tu treba da čudi – pa upravo takvi su kao igrači bili Barbarez, Spahić, Bajramović, Milenković, Hrgović, Papac…
Naše legende okupljene oko Barbareza znaju i trenerski posao. I dobre i brze reakcije sa klupe stvarale su temelj da se Zmajevi više puta vrate u život i kada prime gol.
