Nermin se s bolešću bubrega borio godinama. Prvi simptomi počeli su prije više od deset godina, kada je imao 34. Visok krvni pritisak, potom dijabetes, ali bez jasne slutnje da će bolest uzeti težak danak. Deset godina terapije i redovnih kontrola na Klinici za nefrologiju KCUS-a držali su stanje pod kontrolom, sve do decembra 2024. godine, kada dolazi do naglog pogoršanja.
“Nalazi su bili izuzetno loši, kreatinin i urea su naglo skočili. Rečeno mi je da ću vrlo brzo završiti na dijalizi i to se, nažalost, i desilo”, priča Nermin.
U januaru 2025. započinje peritonealnu dijalizu, težak, iscrpljujući proces koji ne pogađa samo njega, već i cijelu porodicu. I baš tada, kada je dijaliza postala neizbježna, dogodilo se ono što Nermin danas bez zadrške naziva čudom.
Nevjerovatna podudarnost
“Kod kuće smo razgovarali šta dalje. Rekli su mi da je jedini izlaz transplantacija. Nisam htio ni pomisliti da ugrozim bilo čiji život. Teško je nekoga pitati za organ”, iskreno govori.
Međutim, pitanje nije ni stiglo biti postavljeno, a njegova punica Ferida Jahić istog momenta donijela je odluku koja zaslužuje duboko poštovanje.
“Ja ću donirati bubreg”, bila je kategorična ova hrabra žena.
Nermin Muharem sa suprugom čija majka mu je dala svoj bubreg
Nisu tada znali ni da li se krvne grupe poklapaju. Ferida nije znala ni svoju krvnu grupu. Naknadne pretrage pokazale su da je B pozitivna. No, ono što je uslijedilo iznenadilo je i ljekare, jer su pretrage pokazale rijetki stepen podudarnosti u slučaju kad se radi tzv. “nesrodna transplantacija”.
“Kad su nas zvali s nefrologije, glavna sestra Aida me pitala: ‘Jesi li siguran da ti je ovo punica?’ Rekla je da imamo toliko podudarnosti, kao da me rodila’, prisjeća se Nermin.
Transplantacija je uspješno obavljena u julu 2025. godine. Već drugi dan nakon zahvata Nermin priča da je osjetio promjene.
“Vratila mi se boja u lice, izgubio sam svu onu vodu, osjetio sam normalnost. Nakon mjeseci katetera, drenova, kesa, čudno je opet živjeti bez toga”, kazao je.
Danas se oporavlja, fizički i psihički, s planovima da se polako vrati životu kakav je poznavao prije bolesti. A Ferida Jahić, njegova punica, svoj čin čak ne smatra ni posebnom žrtvom.
“Da je trebalo ne znam ni ja šta, dala bih. On je dobar čovjek, moj Nerko je dobar suprug, dobar otac. Ja njega ne odvajam od svog sina i svoje kćerke”, kaže ona.
Zanimljivo je da je Ferida, prije transplantacije, bila gotovo medicinski fenomen, žena koja gotovo nikada nije otišla ljekaru. Pretrage su pokazale da je potpuno zdrava, sposobna za donaciju bez ikakvog rizika.
Poruka hraborsti
“Profesor mi je rekao, s jednim bubregom se može živjeti normalno. Ja se tako i osjećam. Idemo dalje. I poručila bih svakome ko god može, neka spasi mlad život. Nije to ništa strašno. Malo pretraga, par dana oporavka, a nekome ste poklonili budućnost”, poručuje Ferida.
Žena koja je dio sebe darovala da bi njen zet mogao živjeti kaže da bi bila spremna učiniti i mnogo više. Ako više od toga uopšte postoji.
I dok su Nermin, njegova supruga Samira i djeca zahvalni na njenoj ljudskosti i hrabrosti, Ferida hvali osoblje Klinike za nefrologiju KCUS-a i njihovog šefa profesora dr. Damira Rebića.
“Lijepi doktori, profesor Damir, hirurg Osman, i sve sestre na odjeljenju koje su me, gdje sam god došla, koja sam god vrata otvorila, dočekali govoreći mi: ‘Svaka tebi čast’. Mnogo mi je značilo, ali ja sam fina života proživila, zdrava bila uvijek, a njegova mladost, moja kćerka, moja djeca oni su svi petero moja djeca, tako da tu nema dileme, nema omišljanja, kad bi trebalo ne znam šta ja sam spremna da se žrtvujem”, poručuje ova hrabra žena.
