Slučaj iz Tuzlanskog kantona je šokirao javnost. Riječ je o trgovini i seksualnoj eksploataciji maloljetnih štićenica Doma za nezbrinutu djecu, u čijem centru su, između ostalog, i policijski službenici. Zbog čega su drugi policajci koji nisu učestvovali u ovome šutjeli? Je li riječ o lojalnosti ili zavjetu? Da li se može sistem popraviti? Može li se vratiti povjerenje?
O ovim i drugim temama u vezi sa policijskim strukturama razgovarali smo sa Goranom Telalovićem, bivšim visokim policijskim službenikom Zeničko–dobojskog kantona i sadašnjim predavačem na temu nasilja u porodici.
“Ovaj slučaj je potresao čitavu bh. javnost i dodatno urušio povjerenje građana u policiju i policijske službenike. Želim vjerovati da je ovo iznimka, međutim, jako, jako negativan utisak u javnosti je ovaj događaj ostavio. A dodatno ga otežava to što, prema nekim informacijama čitanim na portalima, da su neki policajci znali i šutili o tome. Istraga još nije završena, u toku je nastavljanje, nadam se da će odgovarati svi u tom lancu, jer očigledno da se radi o organizovanom kriminalu, organizovanoj grupi. Ne vjerujem da su ti policajci koji su ih puštali, da voze gradom sa 15 godina, to puštali iz kolegijalnosti i da se ne smatraju dijelom kriminalne grupe”, rekao je Telalović u Novom danu.
Sistem koji je urušen
Ističe kako se individualna odgovornost ne može isključiti, ali da je problem u sistemu koji nije dobar od samog početka – od prijema novih policijskih službenika do njihove edukacije i do njihovog slanja na zadatke na teren.
“U tom dijelu kompletan sistem, kompletno društvo je zakazalo. Sistem edukacije se do unazad 4-5 godina totalno zanemario. Znate, nije bilo unutrašnjih obuka, edukacija. Sa tim ljudima se nije radilo. Policijska akademija radi, ali kod njih su svega pet mjeseci policajci koje treba primiti u radni odnos. Za pet mjeseci nije moguće obučiti policijskog službenika ili službenicu da budu spremni za vršenje ovako složenih poslova i zadataka”, rekao je Telalović.
“Poslijeratni policajci koji nisu imali edukacije”
Na konstataciju da u ovom slučaju nije riječ o mladim policijacima već onima koji su čak pred penziju, Telalović navodi kako je riječ o policajcima koji su izašli iz rata i da je tada izbor bio nikakav.
“Šta smo imali? Edukacije koje smo imali i obuke su bile minimalne, nedovoljne, neke i nepotrebne. Ja sam prošao neke edukacije koje su bile potpuno nepotrebne, koje su nam donosile razne strane vladine i nevladne organizacije. Bili su prepušteni sami sebi da se obučavaju i da napreduju u službi u pogledu svoje stručne osposobljenosti. Najbrže se napredovalo kroz politike. Bilo je napredovanja i u struci, ali u stručnosti ste morali biti duplo bolji da biste napredovali u odnosu na one koji su imali neke svoje veze, imali neke političke pozadine”, naveo je.
Važnost mentora: “Učili su ih da idu u grad po burek”
Ističe kako je uloga mentora u obuci mladih policajaca izuzetno važna.
“Mentori su obučeni za vođenje novih policajaca u tih godinu dana provodnog rada, imaju nastavni plan i program koji moraju proći s njim, ali to se ne dešava, najblaže rečeno. Imao sam priliku da radim sa sto novih policijskih službenika na probnom radu, gdje smo napravili ulazni test njihovog znanja kad su došli sa policijske akademije. Ono je bilo strašno. Onda smo pustili šest mjeseci da vidimo šta će mentori raditi s njima i koliko će napredovati. Nakon šest mjeseci to se znanje nije popravilo ni malo. Nisu ništa naučili. Naučili su i da šetaju i gradom i odu po burek. I onda smo šest mjeseci intenzivno radili sa tim kandidatima i nakon tih šest mjeseci rezultati su bili fenomenalni. Dakle, možemo izvršiti dodatni pritisak na mentore koji su radili sa njima. A znate, mentori su dodatno stimulisani za taj rad”, naveo je Telalović.
Zavjet šutnje
Na pitanje zbog čega su druge kolege šutjele ili “zatvorile oči” u ovom teškom slučaju, Telalović je mišljenja da je riječ o strahu.
“Broj dobrih policajaca, vrijednih policajaca, policajaca koji stoje iza svoje zakletve je ogroman. Mnogo, mnogo je dobrih policajaca, a ovakvi događaji bacaju sjenu na sam njihov trud, na sam njihov rad. Vidjeli ste u tuzlanskoj policiji policajce koji su pomagali tokom ovog tragičnog događaja požara. Međutim, kad imate u svom okruženju nekoga ko se zakleo da će štititi zakon, da će štititi građane, a bavi se kriminalom i vi to vidite, dobar dio policajaca, bojim se, odlučuje se da prešuti, ne zbog lojalnosti, nego više iz straha. Ako kriminalne radnje koje radi taj kolega, prolaze nekažnjeno vremenom i to traje, mladi policajci pa i stariji policajci boje se reagovati zato što misle da se to radi pod nečijom zaštitom. I jednostavno ne žele sebe izlagat ruglu. U ovom slučaju nadam se da će istraga doći baš do kraja jer je slučaj izuzetno ozbiljan. Ne možete vi to znati kad vidite da evo u ovom slučaju kažete vozile su gradom, znači znali su neki policajci da one voze gradom. Zašto? Zašto ih se pušta? Ko to odobrava? Možda je neki šef. Ispostavilo se da su neki visokorangirani policijski službenici u ovo nažalost uključeni. To daje dodatnu težinu ovom događaju. Ne bih ja rekao da je to zavjet šutnje poput onog što smo gledali u američkim filmovima”, zaključuje Telalović.
