Pokretanje nove aplikacije za usluge prevoza putnika na zahtjev, Aeroo, u Bosni i Hercegovini momentalno je izazvalo javnu raspravu i otpor vlasti. Predstavljena kao moderna platforma koja povezuje vozače i putnike, Aeroo servis je došao u Sarajevo i druge veće gradove s ambicijom da se proširi na cijelu zemlju. Njegov dolazak odražava borbu koja se već odvijala širom Evrope, gdje su pokušaji suzbijanja sličnih usluga na kraju bili neuspješni.
U nedavnom intervjuu za Forbes BiH, Panagiotis Vasilakos, osnivač kompanije Aeroo Horizon Ltd registrovane u Ujedinjenom Kraljevstvu, kazao je kako je kompanija tokom protekle dvije godine sprovela više anketa u većim gradovima BiH o “zadovoljstvu, dostupnosti, sigurnosti i transparentnosti postojećih usluga prevoza putnika koje su pokazale da građani žele modernu, pouzdanu i jasnu uslugu, što je bio ključni pokazatelj u kreiranju Aeroo platforme“.
Suštinsko obećanje Aeroo servisa leži u dostupnosti i transparentnosti: usluga dostupna 24/7, s cijenama koje se obračunavaju putem algoritama koji odražavaju potražnju i lokaciju, te opcijama kao što su vozačice ili vozila prilagođena putnicima s invaliditetom. Za potrošače razlog interesovanja je jasan: veći izbor, jasne cijene i brža usluga. No, za regulatore, njeno pokretanje je upalilo sve alarme.
Otpor u Kantonu Sarajevo
Tim povodom, vlasti u Kantonu Sarajevo izdale su oštro upozorenje, proglasivši servis nezakonitim pri tome najavljujući mjere protiv vozača i putnika:
“S obzirom da je obavljanje javnog prijevoza putnika decidno regulisano zakonskim propisima, odnosno da se javni prijevoz putnika obavlja isključivo autobusima i putničkim vozilima/ taksi porijevozom, jasno je da ovakav vid prevoza nije ništa drugo nego pokušaj obavljanja nelegalne djelatnosti. Stoga će, s ciljem sprečavanja svakog nezakonitog postupanja, kao i zaštite javnog i privatnog interesa, kantonalni saobraćajni inspektori u saradnji sa svim raspoloživim kapacitetima ovog organa, u predstojećem periodu provoditi intenzivne i cjelodnevne inspekcijske nadzore, te poduzimati sve Zakonom predviđene mjere prema fizičkim licima za koja se utvrdi da obavljaju rad bez odobrenja u ovoj oblasti…Apelujemo i na građane, da se radi vlastite sigurnosti uzdrže od korištenja navedene aplikacije…”, navodi se između ostalog i ne nasjedaju na marketinške trikove, te da koriste zakonom dozvoljene oblike javnog prijevoza putnika u Kanton Sarajevo.
Ovakva reakcija skoro je pa identična najranijim evropskim reakcijama na Uber, Bolt i slične servise. Inicijalni odgovor vlada širom kontinenta bio je zabrana neregistrovanih vozača, kažnjavanje operatera i odbrana postojećih taksi monopola.
Evropski otpor: Protesti i blokade
Kada se Uber prvi put proširio u Evropu oko 2014. godine, brzo je naišao na žestok otpor. Zemlje poput Francuske, Njemačke, Španije i Italije zabranile su njegov UberPop model, a koji je omogućavao neregistrovanim pojedincima da voze svoja privatna vozila. Taksi udruženja su se agresivno mobilisala – u Parizu su ceste bile blokirane, gume zapaljene, vozila prevrnuta, a interventna policija koristila je i suzavac. Slični protesti zabilježeni su u Španiji i Italiji.
Vlasti su opravdavale svoj odgovor pozivajući se na sigurnost, porezne obaveze i usklađenost s dugogodišnjim zakonima o prevozu. Tradicionalne taksi licence zahtijevale su velika finansijska ulaganja, često vrijedna desetine hiljada eura. Taksi udruženja su tvrdila da dopuštanje neregistrovanim vozačima da posluju narušava regulisani sistem i stvara nelojalnu konkurenciju.
Vlade su na neko vrijeme uspjele odgoditi rad navedenih platformi. Uber je kažnjen u Francuskoj i zabranjen u Njemačkoj, dok je Španija proglasila UberPop nezakonitim. Mađarska je čak otišla korak dalje i donijela zakon koji regulatorima omogućava blokiranje internet pristupa aplikacijama poput Ubera.
Prekretnica: Evropski sud pravde
Uprkos svim tim zabranama, potražnja putnika nikada nije nestala. Evropski sud pravde odlučio je 2017. godine da je Uber kompanija koja nudi usluge transporta, a ne samo da je digitalni posrednik, kako je tvrdila kompanija. Ova presuda bila je presudna – značila je da platforme moraju djelovati u skladu s državnim zakonima o taksi službama i prevozu, ali je također uklonila mogućnost potpune zabrane. Regulatori nisu mogli jednostavno zabraniti te servise, već su ih morali integrisati u postojeće okvire.
Rezultat je bila profesionalizacija voznog parka platformi za prevoz putnika. U Londonu, Uber je skoro izgubio licencu dok nije promijenio sigurnosne protokole, uveo novu upravljačku strukturu i preuzeo direktnu odgovornost za vožnje. U Njemačkoj i Francuskoj, Uber je napustio usluge peer-to-peer modela i prešao na rad isključivo s profesionalno licenciranim vozačima i vozilima koja ispunjavaju posebne sigurnosne standarde.
Obrazac viđen širom Evrope bio je jasan: vlade su se borile da blokiraju digitalne promjene, ali su na kraju platforme prilagodile poslovanje, pravila su se promijenila i prevoz na zahtjev postao je dio regulisanog sistema.
Pouke za Bosnu i Hercegovinu
Trenutna situacija u BiH podsjeća na rane godine otpora širom Evrope. Taksi licence u Sarajevu ostaju rijetke i izuzetno skupe. Ova oskudica štiti postojeće taksi operatere, ali takođee održava cijene visokim i sprječava mnoge potencijalne vozače da uđu na tržište. Za putnike rezultat je ograničena dostupnost, posebno u vrijeme saobraćajne špice i noću.
Platforme poput Aerooa jasno otkrivaju ove strukturne slabosti. Brza prihvaćenost Aeroo aplikacije među vozačima i putnicima u roku od svega nekoliko dana pokazuje rastuću potražnju za alternativama. Baš kao što su se evropski gradovi suočili sa svojom stvarnošću, potražnja potrošača za bržim, jeftinijim i transparentnijim uslugama prevoza ne može se zabraniti zakonima.
Prijetnja inspekcija da će kažnjavati vozače Aerooa kaznama od 500 do 1.500 KM može suzbiti neki obim aktivnosti, ali neće ukloniti činjenicu da su mnogi vozači spremni raditi po fleksibilnim ugovorima i da je mnogo putnika spremno koristiti takve usluge. Ako vlasti insistiraju na zaštiti monopola, rizikuju da gurnu ovu uslugu u ilegalu ili prisile potrošače na nesankcionirane aranžmane.
Pregovaranje sa regulatorima
Odgovarajući na optužbe KUIP, Aeroo je istakao svoju spremnost da se pridržava lokalnih zakona i predstavio svoju ulogu kao kooperativnu, a ne disruptivnu:
“Aeroo je potpuno posvećen poslovanju u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine. Naš cilj nije da narušimo postojeći sistem, već da doprinesemo njegovom unapređenju. Vozači koji koriste našu platformu djeluju kao nezavisni saradnici, uz poštivanje poreskih i drugih obaveza predviđenih zakonima BiH. Otvoreni smo za dijalog s vlastima kako bismo našli model koji će omogućiti i sigurnost korisnika i fer uslove za vozače. Vjerujemo da građani zaslužuju izbor, transparentnost i modernu uslugu, a na institucijama je da omoguće tržište u kojem svi mogu legalno i pravedno poslovati“, naveli su.
Ovo odražava strategije koje su platforme za prijevoz na zahtjev u Evropi na kraju usvojile: pregovaranje s regulatorima, profesionalizaciju poslovanja i pozicioniranje kao partnera u modernizaciji gradskog prijevoza.
Put naprijed
Bosna i Hercegovina se suočava s jasnim izborom. Može ponoviti evropski put zabrana, protesta i godina sukoba ili može preskočiti tu fazu i direktno krenuti ka kontrolisanoj liberalizaciji. Dokazi iz Evrope su nedvosmisleni: borba protiv platformi za prevoz putnika je uzaludna. One se prilagođavaju, opstaju i na kraju postaju dio sistema. Ono što je bitno jeste način na koji ih vlade regulišu.
Politika orijentisana prema budućnosti u BiH podrazumijevala bi transparentne zahtjeve za dobijanje licenci koji osiguravaju sigurnost, ali ujedno i smanjuju prepreke za ulazak na tržište; poreska i pravila socijalnog osiguranja koja integrišu vozače u formalnu ekonomiju; saradnju između tradicionalnih taksi operatera i digitalnih platformi kako bi se podstakla konkurencija i zaštita potrošača po uzoru na EU standarde, uključujući zaštitu podataka i jasne cijene.
Potražnja je već vidljiva: putnici žele brže, jeftinije i transparentnije usluge; vozači žele fleksibilne prilike za prihod; a digitalna infrastruktura je spremna podržati taj model. BiH mora odlučiti hoće li održavati monopole koji služe malom broju ili stvoriti konkurentno tržište koje koristi mnogima.
Priča o Aeroou nije samo priča o jednoj kompaniji, već o tome hoće li država prihvatiti ekonomsku modernizaciju. Liberalizacija, uz efikasnu regulaciju, omogućila bi novim ponuđačima usluga prevoza da koegzistiraju s tradicionalnim taksijima, osiguravajući izbor, pravičnost i sigurnost za sve.
(Forbes BiH/Šerif Kapetanović)
