Piše: Mirza Kapetanović, arheolog
Problem je to dugoročni, kao i što sam pisao i govorio nekada ranije, naravno bez uspjeha, koji zahtijeva hitna rješenja s potpisom struke.
I znatna ulaganja, do kojih mora doći, prije ili kasnije!
I dalje ne mogu da shvatim da u gradu Jajcu, potencijalnom kandidatu za UNESCO listu svjetske kulturne baštine, jednoj od najpoželjnijih turističkih destinacija u regiji i dalje ne postoji ama baš nikakav interes za osnivanje općinskog fonda ili fonda iz institucija koji su zaduženi za brigu o spomeničkom nasljeđu iz kojeg bi se financirale hitne intervencije, a da ne govorim o ozbiljnijim konzervatorsko- restauratorskim radovima.
Tu postoji i projekti, koje bi trebali znalci pisati i raditi, i lobirati ponekad negdje!
Platiti, ako se ne zna, kako dalje…
Zašto da ne?
Dok sam pokušavao razgovarati prije par godina na tu temu s ljudima koji donose odluke, a bilo je i mnogih prije mene koji su to govorili više puta, uvijek je bio odgovo: Vidjećemo!
Za naše prilike, tipični, pomalo uobičajeni nekonvencionalni odgovor, kada nekoga želiš da se riješiš, bez ikakve želje za učinkom.
Eh ljudi, evo zapravo svi i danas vidimo uzročno-posljedičnu vezu manjka tog interesa.
Treba li šta više dodati o slavnom gradu Jajcu kada su o njemu napisane i prevedene na druge jezike svjetske knjige i monografije, umjetnički radovi, objavljeno preko 100 naučnih radova u najprestižnijim svjetskim časopisima, preko 600 godina od prvog spomena grada u hronikama, 30 nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, kulturna i graditeljska zaostavština u najmanju ruku od prahistorije do danas…..
Čitaj i uči!
Ne čitaj: Zapravo, šuti……….Slušaj!
Vidjećemo (ću ćeš će ćemo ćete će).
