U Zimbabve je došla zbog poslovne prilike koje se ukazala njenom mužu.
“U Zimbabve sam došla zbog poslovne prilike koja se ukazala mom mužu. On je diplomata i zbog prirode njegovog posla svakih nekoliko godina selimo se u drugu zemlju. U Zimbabve nismo došli iz Bosne, nego s Madagaskara, gdje smo živjeli prije toga. Ovo je zapravo četvrta zemlja u koju smo se odselili otkako smo otišli iz Bosne”, kazala je.
“Madagaskar je spoj divljine, avanture i kulturne raznolikosti”
Kaže da je Madagaskar ostavio najveći utisak na nju te opisala kako je izgledao njen život tamo.
“Tamo sam provela tri godine i to tokom koronavirusa. Štagod da kažem, teško može dočarati moje doživljaje. Madagaskar je spoj najsirovije divljine, avanture, nestvarne prirode i nevjerovatne kulturne raznolikosti. Istovremeno, to je zemlja najvećih kontrasta, od ekstremnog siromaštva do luksuza koji je teško pronaći čak i u Evropi. Ljudi su izuzetni. Malgaši su jedinstven spoj azijskog i afričkog porijekla, što se vidi i u izgledu i mentalitetu. S ovom zemljom sam ostala duboko povezana i sigurno ću joj se vraćati kad god budem mogla“, poručila je.“U Africi je mnogo kvalitetniji život”
Ramajana ističe da je, prema njenom mišljenju, porodični život u Africi mnogo kvalitetniji nego u Evropi.
“To nije zato što je ovdje jeftinije živjeti. Naprotiv, mnoge stvari poput hrane, namještaja, odjeće, avionskih karata i putovanja su mnogo skuplje nego u Evropi. Ono što čini stvarnu razliku su druge stvari. Prije svega, radna snaga je mnogo pristupačnija pa je pomoć u kući nešto što sebi možemo priuštiti. To potpuno mijenja svakodnevni život, oslobađa vrijeme za porodicu, brak, hobije i jednostavno kvalitetniji život. Zatim, klima je ugodna tokom cijele godine pa se život uglavnom odvija napolju. To je idealno za mlađu djecu koja ovdje provode mnogo više vremena u prirodi nego pred ekranima i u kućama. Zimbabve nije gusto naseljen i sve je prostrano, dvorišta su ogromna, prepuna zelenila i drveća”, tvrdi Mabita.
“Da biste uživali u onome što Afrika nudi, morate prihvatiti izazove”
Kako ističe, svaka privilegija ima svoju cijenu, a u zemljama u kojima je živjela i u Zimbabveu, struja i voda se ne podrazumijevaju kao u Evropi.
“Iako su Madagaskar i Zimbabve relativno sigurne zemlje, neuporedivo je s Bosnom. Potrebne su određene mjere sigurnosti i poštivanje lokalnih pravila kretanja. Mnogim ljudima ovo možda djeluje odbojno, ali svakodnevno gledam koliko ljudi iz Evrope i svijeta živi u Africi i nikada se ne bi vratili. Da biste uživali u svemu što Afrika nudi, morate prihvatiti i izazove koji dolaze s tim. To ne znači da ne volim život u Evropi. Naprotiv, volim i naš način života, ali ako bih mogla da biram, zadržala bih se malo duže u Africi, jer je život generalno manje stresan”, poručuje.
“Najviše mi nedostaju porodica, prijatelji, naš jezik, humor i hrana”
Shodno činjenici da je porijeklom iz BiH, Ramajana dijeli i svoje iskustvo te tvrdi da na na Madagaskaru skoro niko nije čuo za BiH, kao i da tamo nije srela niti jednu osobu s Balkana.
“U Zimbabveu je potpuno drugačije, kada kažem da sam iz Bosne ili spomenem Sarajevo, odmah spomenu da su u školi učili da je Prvi svjetski rat počeo u Sarajevu. Ne znaju puno o nama, ali su barem čuli za nas. Poznaju i bivšu Jugoslaviju, jer su nekada postojali dobri odnosi i mnoge zgrade u Harareu su izgrađene od strane jugoslovenskih firmi. I sada, dosta ljudi s našeg govornog područja, a posebno iz Srbije, živi u Zimbabveu. Najviše mi nedostaju porodica, stari prijatelji, naš jezik, humor, hrana i jednostavno šetnja gradom, gradski i noćni život”, kazala je.
“Bosanska srdačnost slična je zimbabveanskoj kulturi”
Ramajana pojašnjava i kako se u Zimbabveu iznenađujuće dobro uklopila, kako tvrdi, čak i bolje nego na Madagaskaru.
“Naša bosanska srdačnost i komunikativnost veoma su slične zimbabveanskoj kulturi, što mi ovdje mnogo prija. Život je usporeniji, opušteniji, niko nigdje ne žuri i kašnjenje nikog ne nervira. Glavni grad Zimbabvea Harare je podijeljen na tzv. ‘high-density’ i ‘low-density’ područja. Mi živimo u low-density naseljima, gdje su kuće prostrane, dvorišta ogromna, a ulice čiste i uređene, dok većinsko stanovništvo, nažalost, živi u skučenim i teškim uslovima u high-density naseljima. Zbog tih velikih kontrasta, kuće u našem dijelu grada imaju visoke zidove, bodljikavu žicu, rešetke na prozorima i stražare, nešto što u Evropi nikada nismo doživjeli”, kazala je“Lijepe i teške situacije u Zimbabveu se stalno isprepliću”
Od mana ovakvog života ona izdvaja infrastrukuru za koju tvrdi da se ne održava, nema mnogo trotoara, a ceste su pune rupa pa se u ovim područjima skoro nigdje ne ide pješke.
“Na struju se ne možemo osloniti jer često nestaje po 16 sati dnevno ili je čak nema danima. Zato moramo imati solarni sistem i agregat. Vodu dobijamo iz vlastitog bunara dubokog 120 metara koji putem pumpe automatski puni rezervoare, a iz njih nam onda voda dolazi u kuću. Jasno vam je da sam naučila da struju i vodu ne treba uzimati zdravo za gotovo. S druge strane, Zimbabve je raj za safari i divlje životinje. I u samom Harareu možemo vidjeti žirafe, zebre, slonove i raznorazne divlje životinje, kad god želimo, bez odlaska na odmor – nešto o čemu možemo samo sanjati u Evropi. Lijepe i teške situacije u ovoj zemlji stalno se isprepliću i to je nešto na što se morate naviknuti”, tvrdi Ramajana.“Za Zimbabveance totem je jednako važan kao i prezime”
Govoreći o običajima u Zimbabveu, Ramajana pojašnjava da ih je mnogo, a izdvojila je i neke od najposebnijih za nju.
“Jedan od najposebnijih običaja za koji sam prvi put čula ovdje su totemi (mitupo). Za Zimbabveance, totem je gotovo jednako važan kao i prezime. Svaka porodica pripada određenom totemu koji je povezan s nekom životinjom ili elementom prirode, poput lava, zebre, slona, vode i brojnih drugih. Totem predstavlja porijeklo i pretke, određuje klan i nosi posebne ‘pohvale’ koje se koriste u važnim trenucima. Ako je nečiji totem lav (shumba), pohvale naglašavaju hrabrost, snagu i plemenitost. Te pohvale izgovaraju se na vjenčanjima, pri rođenju djeteta, tokom tradicionalnih ceremonija, kao znak poštovanja prema nečijem porijeklu. Zanimljivo je da osobe koje dijele isti totem ne smiju stupiti u brak, jer se smatraju rođacima, čak i ako nisu u krvnom srodstvu. Na taj način totemi generacijama čuvaju porodičnu strukturu i identitet”, tvrdi ona.
“U Zimbabveu ljudi muzikom slave život osobe koja umre”
Uz to, Ramajana izdvaja i interesantan običaj vezan za smrt, koji se nedavno desio i u njenom neposrednom komšiluku.
“Dan prije sahrane, tijelo preminule osobe donosi se kući, a porodica i komšiluk pjevaju i sviraju cijeli dan i cijelu noć, ponavljajući iste pjesme. Muzikom slave život osobe i pomažu porodici da lakše podnese gubitak. Takvi trenuci mi uvijek pokažu koliko je Afrika posebna u svojoj toplini i zajedništvu”, kazala je.
“Popularno jelo su crni kuhani crvi koje sam i probala”
Govoreći o razlikama u ishrani, Ramajana ističe da se u svakodnevnom životu susreće sa zapadnjačkom hranom pa ne osjeća razliku.
“Ovdje postoji jaka mesna kultura, odlični su steakovi i piletina pa vjerujem da bi se Balkancima to itekako svidjelo. Tradicionalna hrana se jede isljučivo u posebnim lokalnim restoranima. Osnovno jelo je sadza muriwo. Sadza se pravi od bijelog kukuruznog brašna, oblikuje u čvrstu lopticu i služi uz gulaš i zeleniš, a jede se rukama. Popularno je i kozje meso, iznutrice pa čak i mopane worms, crni kuhani crvi koje sam nakon dugo razmišljanja ipak probala. Ukus je sasvim uredu, ali psihička barijera je jaka kada znaš šta jedeš”, pojasnila je.
“Putovanja vas uče skromnosti i zahvalnosti”
Shodno brojnim zemljama koje je imala priliku posjetiti, Ramajana ističe da su je putovanja i život u raznim zemljama, ali i život u multikulturalnom braku mnogo promijenili.
“Nisu promijenili moje osnovne vrijednosti, ali su ih nadopunili novim. Promijenila se prizma kroz koju posmatram svijet, ljude, kulture i sve što je drugačije od mene. Ne osuđujem ništa oko sebe, jer shvatam da moj sistem vrijednosti nije nužno bolji od tuđeg, niti je moj pojam sreće isti za nekog drugog. Ono što smatram najvećom vrijednošću putovanja je što te nauče skromnosti i zahvalnosti. Shvatiš koliko je svijet ogroman, a tvoje brige i uvjerenja samo mali dio njega. Upoznala sam ljude koji imaju mnogo manje, a žive ispunjenije, kao i one koji imaju više, ali stalno tragaju za nečim. Na kraju, shvatiš da svi ljudi, ma gdje živjeli, u Africi, Evropi, metropolama, kolibama, džunglama, planinama ili na ostrvima traže isto kao i svi mi: sigurnost, ljubav i mir”, poručuje.“Prihvatam sve novo što dođe na mom životnom putu”
Ona navodi da joj putovanja uvijek hrane dušu i ujedno podsjećaju na to da postoji bezbroj načina da se živi, a ne samo onaj način na koji se naviklo.
“Putovanja su me naučila da cijenim svoje porijeklo i s ponosom kažem da sam Bosanka i Hercegovka, ali i da otvoreno prihvatam sve novo što dođe na mom životnom putu. Ove godine sam se prvi put nakon šest godina vratila u Bosnu i mogu reći da sam se vratila malo drugačija, nekako puno otvorenija, tolerantnija i bogatija iznutra”, kazala je Ramajana na kraju razgovora za Klix.ba.
