Ne bih mijenjao niti jedan trenutak raja, za sve radosti i bogatstva svijeta, čak i kada bi ona trajala tisuće i tisuće godina.“ Martin Luther
Raj
Od davnina a posebno danas u ovom modernom vremenu, ljudi traže mjesto mira, sigurnosti i sreće – mjesto koje mnogi nazivaju rajem. Ideja o savršenom svijetu prisutna je od davnina u mnogim kulturama i religijama. Mnogi stari narodi kroz svoju povijest nosili su u srcu žudnju za rajem – mjestom obilja, mira i besmrtnosti.
Iako se nazivi i opisi razlikuju, zajedničko im je to da su ljudi intuitivno osjećali da svijet u kojem žive, kao i mi danas, nije onakav kakav bi trebao biti te da postoji nešto bolje od trenutne stvarnosti. Ta univerzalna potraga za savršenim životom dodatno potvrđuje duboku ljudsku želju za svijetom bez boli, patnje i zla na koje nailazimo u svom svakodnevnom životu.
Primjeri
Sumerani – „Dilmun“
Jedan od najstarijih zapisa o raju potječe iz sumerskih tekstova, u kojima se spominje „Dilmun“ – čisto, sveto mjesto gdje nema bolesti, smrti ni starosti. Dilmun je opisan kao zemlja svjetlosti i obilja, vrlo slična opisu Edenskog vrta. Zanimljivo je da se i u sumerskim predajama pojavljuje motiv izgubljenog savršenog svijeta zbog ljudske greške.
Stari Egipat – polja „Aaru“
Egipćani su vjerovali da će pravedne duše nakon smrti otići u „Aaru“, polja trske, gdje će živjeti u vječnom miru i blagostanju. Aaru je prikazan kao idealizirana verzija Egipta: plodna zemlja, mirne vode i sklad prirode. Iako je više usmjeren na život poslije smrti nego na obnovljenu zemlju, odražava duboko uvjerenje da Bogovi žele čovjeku život bez patnje.
Grci – „Elizejske poljane“
U grčkoj mitologiji, Elizejske poljane predstavljale su savršeno mjesto za junake i pravednike. Opisane su kao područje vječnog proljeća, mirnog života i sreće bez boli. I ovdje se vidi ideja da postoji savršen svijet izvan onoga što ljudi trenutno poznaju.
Stari Perzijanci – „Airyanem Vaejah“
U zoroastrizmu se govori o „prvotnoj zemlji Airyanem Vaejah“, koju je stvorio Ahura Mazda. Opisana je kao prekrasno mjesto bez hladnoće, bolesti i patnje — ali je narušena djelovanjem zla. Ovaj motiv blisko se poklapa s biblijskom pričom o Edenu koji biva oštećen grijehom.
Kelti – „Tir na nÓg“
Keltske predaje govore o „Tir na nÓg“, zemlji vječne mladosti. To je svijet gdje vrijeme gotovo staje, gdje nema bolesti, rata ni umiranja. Taj raj nije samo duhovni prostor, nego idealizirana fizička stvarnost.
Indijska tradicija – Satya Yuga
U hinduističkoj vizuri vremena postoji „zlatno doba“, Satya Yuga, u kojem ljudi žive u savršenom miru, bez laži, nasilja i patnje. Opisuje se kao stanje potpune pravednosti, vrlo slično biblijskom idealu.
Ovi primjeri pokazuju da je ideja o raju duboko usađena u ljudsko srce. Kroz različite narode i stoljeća, ljudi su maštali o savršenom svijetu bez boli, smrti i nepravde.
Biblijska razlika
Ali samo Biblija daje jedinstvenu i sveobuhvatnu priču. Ona započinje ljudskim životom u Edenu, prvotnom raju, gdje su ljudi živjeli u neposrednoj zajednici s Bogom, u skladu s Njegovim zakonima i u miru sa sobom i prirodom. U tom početnom svijetu sve je bilo obilno, skladno i pravedno – čovjek je uživao plodove vlastitog rada, a smrt, bol i patnja još nisu postojali. Kao što nalazimo u biblijskim stavcima u 1 Mojsijevoj.
1 Mojsijeva 1 26 – 31 „26 I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!« 27 Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. 28 I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!«“
1 Mojsijeva 2:8 „8 I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio.“
Na osnovu ovih biblijskih stavaka vidljivo je da je Bog stvorio čovjeka i ženu na svoju sliku te im povjerio uzvišenu zadaću. Njihov je zadatak bio da se plode, množe i ispune zemlju, da njome vladaju i da njezino bogatstvo koriste na način koji odražava Božju mudrost i dobrotu. U Edenu su Adam i Eva trebali živjeti u miru s Bogom, prirodom i jedno s drugim. No njihova misija nije bila ograničena samo na taj vrt. Prema Božjem prvobitnom naumu, Adam i Eva trebali su taj edenski sklad, radost i savršenstvo postupno širiti iz Edena na cijelu zemlju.
Kako bi se to ostvarilo, trebali su se razmnožavati te ispuniti zemlju sretnim, pravednim ljudima koji bi također odražavali Božju sliku i živjeli u skladu s njegovim mjerilima. Njihov je život i rad u Edenu trebao biti početak jednog sve većeg, skladnog svijeta koji bi postupno obuhvatio cijelu zemlju.
Nada i vjera
Međutim, u Edenu je došlo do prijestupa koji je promijenio tijek ljudske povijesti. Adam i Eva odlučili su prekršiti Božju zapovijed i jeli su sa stabla s kojega im je bilo zabranjeno jesti. Kada ih je Bog pozvao na odgovornost, Adam je rekao: „Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.“ A Eva je priznala: „Zmija (đavo) me prevarila pa sam jela“ 1. Mojsijeva 3:11–13.
Zbog te neposlušnosti ili učinjenog grijeha, gube savršeno stanje i pristup Edenskom vrtu. Ipak, usred osude, Bog je izgovorio i prve riječi nade — proročanstvo koje otkriva da Božji naum nije propao. Zmiji je rekao u prvoj Mojsijevoj 3:15 „ 15 Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina; on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.“
U tom trenutku tame, ljudskog grijeha, Bog nije zatvorio vrata nade. Upravo tada izgovara prve riječi spasenja — proročanstvo koje će odjekivati kroz cijelu ljudsku povijest. Ovo obećanje, poznato kao prvo proročanstvo, pokazuje da Bog nikada nije napustio čovjeka.
Ali postavlja se pitanje zašto je bilo izgovoreno kao i sva ostala nakon njega?
Prilikom stvaranja svijeta nakon svakog novog čina Bog je izjavio za sve što je stvorio, da je dobro. Svjetlo, nebo, zemlja, biljke, životinje, čovjek – sve je Bog pogledao i rekao: „Dobro je.“ U središtu tog stvaranja nalazi se čovjek, stvoren na Božju sliku, s darom slobodne volje – sposobnošću biranja dobra i zla. Bog je čovjeku dao slobodu, ne zato što je želio grijeh, već zato što ljubav i moralni život zahtijevaju slobodu izbora. Kada je čovjek sagriješio, grijeh nije bio Božja pogreška, već posljedica čovjekove odluke.
Iako je Bog vidio posljedice, nije mogao i ne bi mogao ukinuti slobodnu volju bez da uništi smisao čovjekova postojanja. Upravo zato, već u tom trenutku, Bog izgovara proročanstvo nade. Unosi nadu u svijet zahvaćen grijehom kojeg je mogao odmah uništiti ali on kao tvorac zna da čovjek nije načinjen s greškom nego prevaren u svojoj prostodušnosti, zato on predviđa sukob između dobra i zla, ali i konačnu pobjedu čovjeka koji staje na stranu dobra odnosno koji bira Boga i njegov plan spasenja kroz Mesiju.
Obećao je da će jednoga dana doći Potomak žene — Spasitelj — koji će pobijediti zlo i vratiti čovječanstvu nadu. Iako će zlo pokušati nauditi, njegova će konačna pobjeda biti sigurna i potpuna. Kroz ljudsku povijest Bog je vodio svoje obećanje. Čuvao je rodoslovlje, vodio Nou, izabrao Abrahama, slao proroke i davao nadu generacijama koje su vjerovale u dolazak Onoga koji će donijeti spasenje. U mnogim srcima prepoznato je da se to obećanje ispunjava u Isusu Kristu. Njegovom žrtvom i uskrsnućem pobijeđeni su grijeh i smrt — zmiji je, slikovito rečeno, satrvena glava.
Čežnja za rajem
Iako je čežnja za rajem univerzalna, kao i čežnja za vječnim životom bez bolesti, smrti i patnje. Ta neizbrisiva čežnja je prisutna u svim narodima, zato biblijska poruka naglašava da je Božji Raj namijenjen svima onima bez obzira gdje žive i kojem narodu pripadaju, namijenjen je onima koji prepoznaju Boga kao svoga Stvoritelja, vjeruju Njegovim obećanjima i žive u nadi ispunjenja svoje vjere.
Božji naum nije da svi automatski uđu u obnovljeni svijet, nego da tamo žive oni koji su slobodno izabrali Božji put vjere, jer samo takvi mogu cijeniti i održati mir i pravednost tog svijeta koji će biti uspostavljen ovdje na Zemlji.
U vremenu ispred, vremenu u kojem mi živimo, vremenu razaranja, patnje, bolesti i smrti. Vremenu straha i nedoumice kad svaki sljedeći dan, mjesec ili godina može donijeti uništenje svijeta, započinje ostvarenja novog Raja, kao spas svih onih koji ne žele više rat, bolesti, patnje i umiranje. Ljudi će početi shvaćati đavolovu prijevaru i spoznati na koji način su udaljeni od Boga i počet će mu se vraćati onako kako je Bog i prorekao željni božanskog mira i sreće. Ovaj masovni povratak ljudskih srca prema Bogu postaje uvod u ostvarenje ponovnog Edena – trenutka kada će Božja pravda, ljubav i milost ponovno uspostaviti sklad između Boga, čovjeka i cijelog stvorenog svijeta.
Knjiga Otkrivenja donosi kulminaciju ove priče: Otkrivenje 21:3–4 „ 3 I začujem jak glas s prijestolja: ‘Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. 4 I otrt će im svaku suzu s očiju; te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.’“
Tako se biblijska pripovijest zatvara punim krugom: od početnog raja u Edenu do konačnog, obnovljenog raja, gdje ljudi ponovno žive u Božjoj prisutnosti, sada u obliku trajnog mira i pravde. Biblija, kao cjelina, prikazuje putovanje čovječanstva od stvorenja, preko pada i iskušenja, do nade i konačnog ispunjenja u Božjem Kraljevstvu. Isus Krist boraveći na zemlji dodatno je potvrdio tu istinu.
Njegovo glavno učenje bilo je o Kraljevstvu Božjem, ne kao o nejasnom duhovnom pojmu, nego kao o stvarnosti koja će u potpunosti zahvatiti zemlju. U molitvi Očenaš učio je svoje učenike moliti: „Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.“ Time jasno pokazuje da je Božja volja da zemlja bude obnovljena po Božjim mjerilima. Isusova čudesa – ozdravljenja, uskrsenja, hranjenje gladnih – bila su mali, ali jasni nagovještaji onoga kakav će biti život u obnovljenom svijetu: bez bolesti, gladi i smrti.
Poruke iz prve Mojsijeve i Otkrivenja nose snažnu poruku nade: govore da patnja i nesavršenost ovoga svijeta nisu bili dio Božjeg plana, nego Raj na zemlji sa svim blagoslovima vječnog života. Još uvijek je mnogima teško iz svijeta u kojem živimo povjerovati u Božju obnovu ali ako pogledamo svijet oko sebe brzo se uvjerimo da je došao do svog kraja. Svaka nova ljudska novina ga vodi ka njegovom uništenju. Čovjek odvojen od Boga postao je rušitelj sveg lijepog, pohlepan, onaj koji mrzi svoje bližnje i koji im želi uništenje i smrt.
Vjera u Božju obnovu potiče čovjeka da živi s nadom, da čini dobro i da hrabro podnosi izazove znajući da Bog sprema svijet u kojem će konačno vladati mir, radost i pravednost. To je obećanje koje nadahnjuje, tješi i podsjeća da Bog nikada ne odustaje od čovjeka niti od Zemlje koju je stvorio. / odlomak iz moje knjige : Bibliska proročanstva nade…
(Jajce Online/Tonćo Ladan)
