Nestabilni mir u Bosni i Hercegovini je pod pritiskom. Tri decenije nakon što je Dejtonski sporazum okončao ono što je bio najsmrtonosniji sukob u Europi od Drugog svjetskog rata, entitet Republika Srpska, kojim većinski upravljaju etnički Srbi, otvoreno prkosi državi, testirajući da li se najkrhkija zemlja Evrope još uvijek može održati. Zaključak je to autora analize političke krize u našoj zemlji. Ipak, smatra, ova kriza više nije lokalna -ona je mjera da li Evropa još uvijek može braniti mir koji je nekada nametnula.
Autor analize, Stuart Dowell, politički novinar i komentator koji prati dešavanja u centralnoj i istočnoj Europi, podsjeća na korijene krize i potvrdu presude u slučaju Milorad Dodik, koji je uprkos zabrani obavljanja poiltičkih funkcija odbio da se povuče.
“Dodik je godinama usmjeravao Republiku Srpsku putem usporene secesije, gradeći paralelne institucije, odbacujući državnu vlast i proglašavajući da Srbi moraju sami upravljati. Zastoj sada prijeti da razori mirovni sporazum koji je zaustavio rat 1990-ih, ali nikada nije riješio njegove etničke uzroke, što izaziva strahove od obnove podjele, oživljavanja nacionalističkih ambicija i još jednog testa zapadnog autoriteta na Balkanu”, piše Dowell u tekstu naslovljenom “Zašto se Bosna suočava sa svojim najvećim izazovom od Dejtonskog sporazuma kojim je okončan rat 1990-ih”, objavljenom na poljskom TVP-u.
Trenutna kriza, podsjeća, započela je Dodikovom presudom u februaru 2025. godine, kada ga je državni sud u BiH osudio na godinu dana zatvora i izrekao mu šestogodišnju zabranu obavljanja javne funkcije zbog nepoštivanja naredbi međunarodnog visokog predstavnika.
U augustu ga je Centralna izborna komisija formalno smijenila s mjesta predsjednika Republike Srpske, čime su raspisani prijevremeni izbori. Dodik se žalio na presudu, ali je 4. novembra Ustavni sud Bosne odbacio njegov posljednji zahtjev.
Uprkos tome, on i dalje djeluje kao predsjednik, koristeći svoju kontrolu nad Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) da vodi entitet preko opunomoćenika preko svog lojaliste i predsjedničkog kandidata Siniše Karana, sadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske, dodaje autor.
Dowell nastavlja s opisom strukture vlasti u BiH, koja proizilazi iz Dejtonskog sporazuma, koji je okončao krvavi rat 1990-ih.
“Aneks 4 Dejtonskog sporazuma postao je ustav Bosne i Hercegovine, dijeleći zemlju na dva glavna entiteta: Federaciju Bosne i Hercegovine, u kojoj dominiraju Bošnjaci i Hrvati, i Republiku Srpsku, kojom upravljaju Srbi. Obje zajedno upravljaju odvojenim Distriktom Brčko. Moć na vrhu dijeli se putem tročlanog predsjedništva, dok međunarodni Ured visokog predstavnika (OHR) nadgleda provedbu sa širokim ‘bonskim ovlaštenjima’ za nametanje ili poništavanje zakona. Rezultat je epska izmišljotina. Kako kaže analitičar Jasmin Mujanović, Bosna ‘ima sklonost ka stalnim krizama, vođena disfunkcionalnim političkim aparatom koji dijeli vlast, ali ne uspijeva da obezbijedi upravljanje’. To je bilo primirje koje je pretvoreno u ustav, okvir koji je zaustavio ubijanje, ali nikada nije odredio kakva država BiH treba da bude”, pojašnjava.
Dodikova secesija u usporenom snimku
Dodik je godinama pokušavao razotkriti taj krhki kompromis, ističe autor, naglasivši da je bivši predsjednik RS-a koristio sistem podjele vlasti u BiH, namijenjen balansiranju suprotstavljenih nacionalnih interesa, u svoju korist.
“Pod Dodikovim vodstvom, Republika Srpska je postepeno demontirala državu iznutra. Parlament tog entiteta usvojio je zakone kojima se poništava autoritet Ustavnog suda Bosne i odbija priznati odluke OHR-a. Također je zabranila državnim tužiocima, policiji i poreskim inspektorima djelovanje unutar njene teritorije, efektivno stvarajući pravnu crnu rupu u kojoj centralne institucije više ne funkcionišu”, podsjeća Dowell na neke od spornih odluka donešenih od entitetskih vlasti pod većinskim vodstvom Dodikovog SNSD-a.
Dodikova vlada je otišla i korak dalje, ističe, uvodeći zakon o “stranim agentima” po uzoru na ruski, osmišljen da zastraši i kontroliše nevladine organizacije i novinare optužene za podrivanje srpskih interesa.
Također, dodaje, poseban ustavni amandman Republike Srpske ima za cilj uspostavljanje vlastitog sudskog i tužilačkog sistema, što je direktan korak ka postizanju pravnog razdvajanja. U međuvremenu, policijske snage ovog entiteta, sada bolje naoružane i obučene uz mađarsku pomoć, prvenstveno su odgovorne Banjoj Luci, a ne Sarajevu, upozorava autor.
“Čak se i 9. januar “Dan Republike Srpske”, koji obilježava proglašenje nezavisnosti tog entiteta 1992. godine u ratno vrijeme, i dalje slavi uprkos tome što ga je Vrhovni sud Bosne i Hercegovine proglasio neustavnim. Vojne parade, pravoslavno sveštenstvo i nacionalistički simboli obilježavaju ovaj događaj svake godine kao namjerni podsjetnik da Republika Srpska sebe vidi kao zasebnu državu. Visoki predstavnik Christian Schmidt upozorio je: Neprovođenje odluka Ustavnog suda je krivično djelo u Bosni i Hercegovini”, navodi se u tekstu.
Regionalni saveznici
Autor se osvrće i na savezništvo i bliske veze Dodika sa liderima u regiji i šire. Navodi da Dodik uživa “retoričku podršku” predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji Republiku Srpsku prikazuje kao dio “srpskog svijeta”, čak i dok tvrdi da podržava suverenitet BiH. Osim njega, i mađarski premijer Viktor Orbán pruža političko pokriće i praktičnu pomoć: Mađarske sigurnosne jedinice održale su zajedničku obuku s policijom RS-a.
“U međuvremenu, Rusija koristi Dodika kao polugu za slabljenje NATO-ovog utjecaja na Zapadnom Balkanu i odvraćanje pažnje EU od Ukrajine. Europske zemlje, poput Njemačke i Austrije, uvele su zabrane putovanja i zamrzavanje imovine Dodiku i visokim zvaničnicima Republike Srpske”, naglašava Dowell.
Međutim, u oktobru 2025. godine, Trumpova administracija ukinula je sankcije Dodiku i nekoliko njegovih saveznika koje su bile uvedene zbog korupcije i ugrožavanja Dejtonskog okvira. Washington nije ponudio detaljno objašnjenje, ističe autor, ali je taj potez u Sarajevu i Europskoj komisiji uglavnom viđen kao signal povlačenja, slabljenja zapadnog fronta protiv secesionističke politike.
Ulozi za BiH i Europu
Sučeljavanje u Republici Srpskoj, smatra autor, sada prijeti da gurne BiH ka de facto podjeli: “Ako Dodikove institucije prestanu priznavati državnu vlast, zemlja će se podijeliti u praksi, čak i ako ne na papiru”.
Također, nastavlja, država se suočava s onim što zvaničnici nazivaju krizom suvereniteta: provođenje zakona riskira konfrontaciju, dok neaktivnost učvršćuje podjele. Bh. sigurnosne službe su do sada oklijevale uhapsiti Dodika, plašeći se eskalacije.
Kako je časopis Foreign Affairs napisao, “Bh. policija nije uspjela uhapsiti Dodika jer se boji da će to dovesti do nasilnog sukoba. Policija Republike Srpske je čak prijetila upotrebom sile kako bi spriječila takav ishod”.
“Misija EUFOR Althea, snage Europske unije u Bosni i Hercegovini, raspoređene od 2004. godine radi održavanja mira i stabilnosti i jedine preostale mirovne snage na terenu na Zapadnom Balkanu, mogu odvratiti nasilje samo ako Zapad ostane jedinstven. Bosanska kriza više nije lokalna; ona je mjera da li Europa još uvijek može braniti mir koji je nekada nametnula”, zaključak je analize.
