U Bosni i Hercegovini se sve češće susrećemo sa problemom manjka majstora – od keramičara i vodoinstalatera, preko molera, do građevinskih radnika.
Potražnja za zanatskim uslugama je sve veća, dok broj dostupnih i pouzdanih majstora opada. Razlozi: migracije, ali i nedostatak mladih koji žele učiti zanate. No, dok majstori postaju rijetkost, zanati sve više vrijede.
Nakon godina traženja pravog posla, Filip se vratio onome što ga je uvijek zanimalo – automehanici. Danas se bavi specijalizovanom popravkom limarije bez lakiranja – traženim, rijetkim i, kako sam kaže, unosnim zanatom.
“Ko god ima ikakve sposobnosti sa bilo čim, ako mu je djed radio, pradjed, tata, bilo ko, ja predlažem da proba i treba probati više poslova svakako. Ja sam radio više poslova dok nisam došao do ovoga. U jednom trenutku sam prelomio, jer sam imao previše, previše stresan posao i shvatio sam da treba da proba sam. Ako ne budem uspio, uvijek se mogu vratiti na staro,” kaže Filip Stambolić.
Da su ruke zanatlija, a posebno majstora, zlatne, tražene i dobro plaćene, potvrđuju i u Zanatsko-preduzetničkoj komori RS. Moleri, vodoinstalateri, automehaničari i keramičari najtraženija su roba. Pravih majstora nema dovoljno, a oni koji znaju posao zauzeti su mjesecima. Uzročno-posljedično, podiglo je to cijenu njihovog rada.
“Mene pitaju je l’ moguće za jedan dan da se okreči stan i da se uzme 500 maraka? Kažem ja da je moguće i da nema više molera za 30 maraka. Znači, zanatlije rade i stvaraju novu vrijednost i ti koji proizvode i ti koji vrše uslužne djelatnosti, oni rade,” kaže Lazo Šešić, predsjednik Zanatsko-preduzetničke komore RS.
Deficitu kvalitetnih majstora raznih profila kumuju dva razloga: odlazak radne snage u inostranstvo, ali i upisne politike koja ne prati potrebe tržišta.
“Ja jedino zamjeram dosta našim građanima što svoju djecu ne usmjeravaju za šta su sposobni na način: nećeš ti, sine, meni biti radnik, ti ćeš biti menadžer, profesor, pravnik, a od toga u današnje vrijeme neće moći da živi,” dodaje Šešić.
S druge strane, na biroima za zapošljavanje – hiljade nezaposlenih. Poslodavci istovremeno prijavljuju nedostatak i do 50 hiljada radnika. Očigledan disbalans – kojem doprinosi i ono što poslodavci nude.
“Potreba za radnom snagom i nedostatak radne snage koju poslodavci trebaju je činjenica i to je naša stvarnost, postoje te migracije koje omogućavaju onima koji traže posao da traže bolja okruženja i da traže povoljnije uslove,” kaže Helena Lončar, direktor Federalnog Zavoda za zapošljavanje.
Pa je tako na tržištu rada BiH – višak nezaposlenih, ali i manjak radnika. Najjasnije se to vidi u zanatima. Dok se broj iskusnih majstora smanjuje, vrijednost zanata sve više raste. U vremenu kada su ruke koje znaju da rade na cijeni – zanat ponovo postaje zlata vrijedan.
