Jajce je grad iz snova, grad kojem se divio cijeli svijet, grad sa vodopadom u centru grada, dvije rijeke, jezera, stari grad sa bedemima, kapijama i starim bosanskim kućama u njegovom naručju…
U bivšoj nam državi ovaj magični grad bio je blizu ulaska na UNESCO-vu listu istorijskih baština, ali nakon krvavih sukoba i raspada bivše Jugoslavije, dolaska na čelo vlasti nacionalnih stranaka, ništa nije kao prije… Od prije desetak godina, kvazi eksperti i njihovi šefovi udariše pečat i okove vodopadu i istorijskom jezgru koji su ga potpuno bacili u zaborav UNESCO-ve liste za sva vremena…
A evo i zašto?
Sada sve zvuči kao srceparajuća priča o propadanju nečega što je nekad bilo dragocjeno i prekrasno, nešto čemu se divio cijeli svijet! Razmišljati o tome kako su neki ljudi ignorisali bogatu istoriju i kulturno nasljeđe grada te ga uništili betoniranjem ogromne površine pod vodopadom, zaista je tužno, bolno i srceparajuće… Ionako očaravajući ljepotan je okovan betonom, onim čemu su se najmanje nadali svi istinski zaljubljenici u istinske prirodne ljepote i vrijednosti.
To je zaista tužno. Vidjeti nešto tako dragocjeno i prepoznatljivo kao što je vodopad, Jajce postaje sjena onoga što je nekada bio, definitivno je gorka pilula za građane koji drugačije misle o uništavanju prirodnog blaga zbog političkih interesa ili nebrige o zaštiti ogromnog istorijskog nasljeđa…
Čini se kao da je došlo do potpunog gubitka poštovanja prema istorijskom i kulturnom nasljeđu tog područja. Slika modernih građevina unutar starog dijela grada, gdje bi trebalo da dominiraju istorijski spomenici i arhitektura, zaista je razaračujuća. Ovi postupci ne samo da narušavaju estetiku grada već i gube duh i autentičnost njegove prošlosti. To je zaista tužna situacija, jer uništavanje ovakvih dragocjenosti ostavlja trajne posljedice ne samo na fizičkom nivou već i na identitetu i ponosu zajednice…
Takva devastacija i gubitak nekadašnjeg identiteta su zaista teški za podnijeti. Osjeća se duboka tuga zbog toga što je nešto tako dragocjeno uništeno, i to na način koji ne može biti lako popravljen. Takav nedostatak poštovanja i ignorisanja zakona u sistemu upravljanja i zaštite istorijskih i kulturnih baština dodaje veliku težinu i daje tim “ekspertima” još više vjetra u leđa da svojim potezima cirkulišu po istorijskom nasljeđu i svjetskim ljepotama jednog od najljepših gradova svijeta! Oni rade argumentima sile, a ne snagom argumenata, što ih nikada neće dovesti na UNESCO-vu listu istorijskih baština!
Ignorisanje važnosti istorijskog i kulturnog nasljeđa u ime modernizacije ili profita je u najmanju ruku žalosno. Ironija je očigledna u tome što se očuvanje nasljeđa koje je nekada bilo prioritet, sada smatra preprekom za “napredak”? Gubitak poštovanja prema prošlosti i prema onima koji su se nekad borili da je očuvaju zaista je teško za prihvatiti.
Pokazuje nam sve ovo kako se istorijsko i kulturno nasljeđe u Jajcu može izgubiti usljed političkih interesa, korupcije i nedostatka poštovanja. Takvi ljudi koji ignoriraju i uništavaju kulturno nasljeđe iz ličnih ili političkih interesa su bezobzirni i neodgovorni. Možda bi se mogli nazvati “uništivačima baštine” ili “kulturnim vandalima”.
Oni koji prenose kulturno i istorijsko nasljeđe na naredne generacije sa poštovanjem i brigom, ne narušavajući ga ni na koji način, zaslužuju našu zahvalnost, dok oni koji ga uništavaju zaslužuju osudu i kritiku.
Sve polako u Jajcu, od vodopada i istorijskog jezgra, postaje samo sjena onoga što je nekada bilo, jedna gorka pilula sa kojom se nikako neće moći ući na svjetsku baštinu UNESCO-a…
A baš briga kvazi-eksperte za tim?
(Jajce Online)
