Zlatni pir Milosave i Živojina: Pola vijeka braka za primjer

Živojin (73) i Milosava (69) Derajić iz Stare Dubrave, kod Čelinca, u krugu uže porodice proslavili su zlatnu godišnjicu, 50 godina zajedničkog života ispunjenog ljubavlju, lijepim trenucima, ali i onim manje lijepim, s kojima su se zajedničkim snagama suočavali.

Životni put Milosave i Živojina započinje u njihovim rodnim Branešcima, gdje su se i upoznali, a kasnije i vjenčali, prije pet decenija, na njihovom imanju u Sioncima.

Kako kažu, sudbina ih je odvela u njihov dom, koji su zajedno izgradili na granici Ukrine i Branešaca, gdje danas dočekuju svoje najmilije, ali i putnike namjernike, za koje su vrata njihovog doma uvijek otvorena.

Svog životnog puta Živojin se rado sjeća, a posebno trenutaka kada je sa svojom suprugom gradio porodično gnijezdo.

“Bez obzira na težak život, mi smo bili srećni. Čovjek tokom života sve prođe i preživi, ali na kraju uvijek nađe svoj put i sreću. Ja sam sa svojom Milosavom sve to našao i srećan sam kad vidim da smo sinove izveli na pravi put”, kazao je Živojin.

Iz skladnog braka su dobili dva sina, Dražena i Darka, koji su im sa suprugama Tanjom i Svjetlanom podarili četiri unuke Dajanu, Anđelu, Jovanu i Mihaelu, a kojima se baka i djed ponose.

Živojina je teška životna priča pratila od najranijeg djetinjstva, kada je sa samo četiri mjeseca ostao bez oca Stojana, ali koji se, zajedno sa braćom Slavkom, Rajkom, Gostimirom, Žarkom i Živkom, te sestrama Gospanom i Milenkom izborio za bolji život.

“Majka Zorka je s osmoro djece u kućerku ispod Visova vodila bitku za preživljavanje na ivici siromaštva u poslijeratnom periodu”, rekao je Živojin.

Uprkos svemu, oni su, navodi, stasali u prave ljude i otišli trbuhom za kruhom, većinom u Vojvodinu, gdje i danas žive njihovi potomci, a pojedini i u inostranstvo, ali se rado vraćaju u rodno mjesto.

Živojin dodaje da je svojim vještim rukama u slobodno vrijeme zidao svoj dom i proširivao i zidao staru porodičnu kuću na imanju svojih roditelja Stojana i Zorke.

Milosava, koja potiče iz porodice Damjanović, od majke Draginje i oca Predraga, život je posvetila porodici dok je Živojin radio u banjalučkom gigantu “Jelšingrad” kao jedan od najboljih dizaličara.

“Uvijek sam ga podržavala, čak i onda kada je odbio da provede šest mjeseci kao podstanar u Banjaluci i time stekne pravo na konkurs za stan. Možda smo mogli biti i stanovnici Banjaluke, ali smo umjesto toga napravili porodičnu kuću u Dubravi Staroj, na granici s našim Branešcima, i ponosni smo na to”, kaže Milosava.

Kako kaže, Živojina se sjeća iz školskih dana, kada su sjedili u kombinovanom razredu, ona u prvom, a on u četvrtom razredu.

“Dugo se po selu prepričavao komentar pokojne mame Draginje, kojoj sam, kad sam jednom došla iz škole, rekla da u razredu ima jedan Derajić, siroče bez oca, miran sjedi i ne dopušta nikome da ga dira, tuče, pa ni učitelju koji ga je nepravedno optužio da je stvarao nered. Nisam ni pomišljala da će ponosni dječak kasnije biti moj muž i da ću s njim dočekati 50 godina braka i odgojiti dva sina, koji su išli očevim utabanim stazama, koračajući pošteno i ponosno kroz život, ne dajući na sebe i porodicu”, rekla je Milosava.

Ona je, kako kaže, s braćom Zoranom i Spasojem i setrama Rosom, Danicom, Bojanom i Dragom odrasla u slozi i ljubavi, koje je i ponijela sa sobom iz doma Damjanovića u Derajiće.

Mlađi sin Dražen kaže da je ponosan na roditelje koji su mu podarili život i sve što su mogli, na čemu im je zahvalan.

“Oni su najbolji roditelji na svijetu. Tek danas, kada i ja imam djecu, mogu vidjeti koliku su žrtvu oni podnijeli. Živjeli su u vremenima punim neizvjesnosti, ali nikada nisu dozvolili da osjetimo da im je teško. Za nas je uvijek moralo da bude, i kada sam pohađao srednju školu, a posebno fakultet”, kazao je Dražen i dodaje da je igrajući košarku prošao cijeli svijet, ali da se uvijek rado vraćao u svoj dom ispunjen ljubavlju i srećom.

Stariji sin Darko s porodicom živi i radi u Banjaluci i, kako kaže, poželio bi svima brak koji imaju njegovi roditelji.

“Njihov život bih poželio svima. Tako su smireni i dobronamjerni prema svima, a posebno prema djeci i unučadima”, rekao je Darko.

(Nezavisne)