Balkanski narodi su okarakterisani kao narodi naglih impulsa, jakog damara, kratkog “fitilja”, itd. Dakle – neizbalansiranost emocija i intelekta koji su, nažalost, često u disfunkciji i često protivrječni.
Primjera radi, germanski ili, npr., britanski narodi, posjeduju veoma izražen balans – uravnoteženost emocija i intelekta, a s tim i bolja prosuđivanja koja doprinose boljim donošenjima odluka. Dakle, razmišljaju hladne glave za razliku od nas Balkanaca koji prečesto reagujemo: eksplozivno, nepromišljeno i sa velikom (prljavom) strašću!
Upravo ta karakteristika je veoma odlučujući faktor koji daje neuspjeh balkanskom narodu! Kako je vrijeme predizbornih kampanja u BiH, ta karakteristika, taj debalans, svakodnevno se ogleda u medijima u odnosima između političara, a pogotovo ostrašćenih narodnih masa koji često prekoračuju osnovne ljudske, osnovne kulturne i osnovne vjerske norme! Ta činjenica je posebno pogubna na ex Yu prostoru, kao i u BiH, koji se nalaze tek u pionirskom razdoblju demokratskog življenja i demokratski političkog sazrijevanja. To je veoma bitna razlika od zapadnog svijeta koji u demokratskom društvu živi veoma duži period i gdje se demokratski izbori i kampanje odvijaju, uglavnom, mirno uz argumente i postignute ili nepostignute rezultate, ukazivanjem na učinjene greške ili propuste, itd. I, što je veoma važno – u razvijenim demokratskim zemljama ne postoji kult ličnosti, niti tzv. liderstvo kao što je najizraženiji slučaj u BiH! Naravno da nijedna država u Svijetu i njeni narodi nisu idealni, niti je u povijesti ljudskog roda postojala idealna država sa idealnim narodom.
Gdje god da postoji neko dobro – to dobro treba podržati bez obzira od koje stranke dolazilo i koje stranke ste član ili ste samo simpatizer neke stranke.
“Takmičite se u dobru”, poručuje Biblija.
-“Takmičite se u dobru i odvraćajte od zla.” – poručuje Islam. Ili, u metafizičkoj formi: ako šalješ negativnu energiju, ista ti se vraća. Ne možeš u eter slati tamu, a da ti se svjetlost vraća. Ne možeš napisati ružnu riječ, a da pri tome nekoga ne uvrijediš i da ne budeš uvrijeđen, itd.
Dakle, ono što nedostaje u komunikaciji među ljudima je komunikacija ali obavezno s provjerenim argumentima. Drugo, osnovana primjedba, osnovana kritika i iznošenje činjeničnih podataka ne bi smjelo, ne bi trebalo da znači da je neko protiv neke stranke ili političara.
Naprotiv, trebalo bi da se iste prihvate i razmotre. Mi smo svi ionako previše podijeljeni na entitete, zatim kantone, bezbrojna ministarstva, svakako na opštine, a zatim i na brojne, previše brojne stranke. Uz to sve previše neosnovanih i nepromišljenih “mišljenja” ne može voditi ka dobrom.
Očigledno je, nažalost, da je zaboravljena stara narodna izreka:”Ispeci, pa reci!” Najružnije je izmišljati laži i pisati o bilo kome uvredljive riječi: “Onaj ko ogovara nekoga, isto je kao da jede meso svog rođenog brata.”(hadis).
Ako ne marimo ni za ljudske, ni za kulturne, niti za vjerske norme onda se, zaista, ne treba boljem nadati.
(Zijad Plivac, Linz, 17.9.2022. godine)
