Uvoz radne snage za mnoge, bila je misona imenica. Danas je to postala realnost. Poslodavci muku muče s nedostatkom radnika.
Akcije da se poboljšaju uslovi domaćim radnicma i nema previše, ali ima reakcije i to na ideju o povećanju najniže plate. Za poslodavce rast plata dovodi i do rasta cijena.
”Trenutno imamo dvije najniže plate. Tako da, ako ostaje sadašnje zakonsko rješenje onda je to najniža plata između 750 i 780 maraka. Ukoliko minimalna plata poraste na 1.050 KM po sadašnjim zakonskim rješenjima, cijene hljeba će rasti četiri do pet odsto jer je takvo učešće radne snage u našem proizovdu,” rekao je Saša Trivić predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske.
Odluku o visni najniže plate, donijeće Vlada narednih dana. Privreda minimalac od 1.050 maraka podnijeti ne može jer je, kako kažu, ta ideja je neizvodljiva a prijedlog ishitren.
Pročitajte još
”Šta je najniža plata. Je li ona pada sa nebesa? I najnižu platu treba neko da zaradi,” komentar je Marinka Umičevića tehnički direktor fabrike obuće ”BEMA”.
Povećanje minimalca u praksi bi značilo, kažu poslodavci, ključ u bravu.
”Tvornicu obuće Bema stranci drže. Evo nas sad dole zove Priština da otvorimo fabriku za 500 radnika, mašine hale i dvije godine platu daju, ne moramo mi ovdje raditi,” navodi Umičević.
Ključno je povećanje produktivnosti, smatra profesor Ekonomskog fakulteta Stevo Pucar.
”Od produktivnosti u suštini zavisi koliko ćemo mi moći povećavati plate u budućnosti, od onoga što proizvodimo i koliko proizvodimo, koliko izvozimo, koliko stvaramo vrijednosti u ekonomiji,” pojašnjava Pucar.
Na rekaciju poslodavaca da bi povećanje minimalne plate značilo i gašenje radnih mjesta predsjednik Republike Srpske kaže:
‘’Te neke bombastične priče oko gubitka radnih mjesta, naravno, nisu tačne. Nema poslodavca koji je spreman da svoj biznis uguši samo zato što je plata nešto veća.
Onima koji ne budu mogli to da izdrže, država je spremna mjerama da pomogne,’’ poručio je Milorad Dodik predsjednik Republike Srpske.
Prazna korpa, samo pogled a ponekad i magija zvana preživljavanje. I dok poslodavce ”žulja” najvljeno povećanje, radnici su ti koji najbolje znaju kako je živjeti od 700 maraka minimalca dok potrošačka korpa za četovoročlanu porodicu iznosi 2.523 KM.
Mjesečno samo za hranu potrebno je izdvojiti 1.137 KM. Radnici bi poslodavcima danas mnogo toga rekli, možda je dovoljan stih ove pjesme…’’Ovaj život nije lak, nije lak, nije lak…’’
(una.ba)