Zašto deset godina nakon njegove smrti u Jajcu nema ulice Midhata Karadžića?!
Može ga neko ne voljeti ili, čak, mrziti, osporavati njegov značaj i političku sposobnost, posvajati njegov doprinos pripremama za odbranu Jajca, ali Midhat Karadžić zaslužio je od svih Jajčana neki spomen na sebe.
Da je sve ostalo uradio kako ne treba, uradio je za nas Jajčane što ni jedan drugi načelnik općine, Bošnjak, nije uspio za svoje sugrađane. A nije ni bio Jajčanin po rođenju, nego Krajišnik.
Zar je dovoljna neka bezvrijedna i zaboravna plaketa Općine njegovoj porodici?!
Midhat Karadžić nije vratio oružje i opremu jajačke TO za odbranu samo Bošnjaka. Vratio ga je za odbranu Jajca kao dijela države Bosne i Hercegovine. Pola ga je preuzeo HVO kada je formiran, pa su ga i njegovi pripadnici koristili za odbranu Jajca i svojih sela.
Koristili su ga i jajački Srbi, pripadnici ARBiH.
Iza Midhata Karadžića nisu ostale nekretnine njegovoj porodici, osim onih koje je svojim radom stekao prije rata.
Nisu ostale ni dionice u privatiziranim državnim firmama.
Do smrti je ponosno i tiho hodao gradom u svojim starim odijelima i iznosanim cipelama. Nije se vozio u skupim limuzinama. Nije se nakon rata otimao za funkcije, a mogao je da je bio podrepina tadašnjim srednjobosanskim moćnicima iz Travnika i Bugojna. Otišao je u penziju kao isluženi općinski službenik dijeleći isti povratnički teret sa svojim sugrađanima.
U ratu sam i godinama poslije par puta bio u njegovom izbjegličkom stančiću u Zenici. Nije jeo ništa kvalitetniju hranu od nas ostalih.
Hranio se sa ostalim službenicima banjalučkog okruga na našem vojničkom kazanu kada je boravio u Travniku.
Midhat Karadžić je, uz jajačke branioce, simbol otpora, hrabrosti i požrtvovanosti, poštovali ga ili mrzili. Čovjek koji je zajedno s nama Jajčanima na isti način podijelio izbjegličku bijedu i težak povratnički život. Dobro se i toga sjećam. Išao sam s njim, a nekada i s njegovim sinom u Jajce 1996-1998. obići njihovu porodičnu kuću. Nije nam tada bilo bezbjedno.
Zato sam kao prijatelj išao s njima. Ako zatreba da se zajedno branimo.
Pomagao sam i u njenom raščišćavanju da se mogu vratiti u nju. Jeli smo kruh, salamu i paštete.., napisao je dr. sc. Amir Kliko.
