Iako su posljednjih godina širom Bosne i Hercegovine organizovani brojni protesti, oni uglavnom nisu doveli do značajnijih i konkretnih promjena. Pitanja od javnog interesa često ostaju u drugom planu, dok građani sve rjeđe imaju priliku da kroz institucije jasno iskažu svoje stavove i nezadovoljstvo.
U javnosti se sve češće postavlja pitanje koliko vlast zaista podstiče građane da učestvuju u donošenju odluka o važnim društvenim pitanjima. Mnogi smatraju da se glas javnosti nedovoljno čuje, pa čak i guši, dok istovremeno uprkos izraženom nezadovoljstvu građani rijetko mijenjaju političke strukture ni na izborima.
Zašto se demokratski instrumenti, poput građanskih protesta ili drugih oblika javnog izražavanja stavova, u Bosni i Hercegovini ne koriste u većoj mjeri – tema je ovosedmične ankete BHT1.
U anketi su o ovom pitanju govorili politički predstavnici iz različitih dijelova zemlje:
Branislav Borenović, poslanik PDP-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH
Slaven Raguž, predsjednik HRS-a
Želimir Nešković, delegat SDS-a u Domu naroda Parlamenta BiH
Samir Avdić, gradonačelnik Sarajeva
Jedno od ključnih pitanja na koje su sagovornici odgovarali jeste zbog čega institucije i politički predstavnici ne podržavaju u većoj mjeri građane da jasnije i masovnije izraze svoje stavove, posebno kada je riječ o nezadovoljstvu trenutnim stanjem u društvu.
Također, postavljeno je i pitanje da li građanski protesti u Bosni i Hercegovini imaju potencijal da pokrenu stvarne promjene i doprinesu stvaranju odgovornijeg i efikasnijeg sistema.
U okviru ankete, BHT1 je provjerio i stavove građana u nekoliko gradova – Tuzli, Banjoj Luci i Mostaru – kako bi se čulo mišljenje javnosti o tome mogu li protesti biti pokretač promjena i koliko građani vjeruju u snagu kolektivnog djelovanja.
