Search
Close this search box.

Za posjetu logopedu nikada nije prerano ni prekasno

Podijeli članak:

Iako vlada mišljenje da logopede treba da posjećuju samo djeca, stručnjaci ističu da se sve više javljaju i odrasli, kojima je potrebna pomoć logopeda kako bi se izborili sa svojim zdravstvenim problemima.

Naime,  odrasli građani logopeda posjećuju najčešće kada su u pitanju teži zdravstveni problemi, za koje je neophodna terapija, a kako kaže logoped Ivana Kostić, za posjetu logopedu nikada nije ni prerano, ali ni prekasno.

“Logoped pokriva to neko široko polje delovanja, nikada nije rano, isto tako nikada nije kasno da se krene sa terapijom. Nekada i ljudi u odraslom dobu imaju želju da reše neki glas koji nepravilno  izgovaraju, a pogotovo što postoje i te neke bolesti koje nužno u proces lečenja uključuju logopeda, kao što je moždani udar, pa dođe do gubitka ili poremećaja govorne funkcije. Na primer, laringektomija je uklanjanje glasnih žica, nebitno kog dela, pa se onda isto dolazi na terapijuNovo da se nauči govoriti. Pogotovo danas je, na primer, među ženama veliki broj onih koje imaju problema sa štitnom žlezdom, pa nakon operacije štitne može da se javi promuklost ili pareza glasnih žica, a sve to uključuje logopeda”, kazala je Kostićeva.

Kako je rekla, za onog ko ima potrebu, ne postoji granica, ali kod odraslih osoba koje imaju strah ili čak stid od posjete logopedu važnu ulogu imaju i sami psiholozi.

“Čini mi se da tu baš dobru ulogu treba da odigra i psiholog, nekako da ojača, da podrži tu osobu, da je ohrabri da se uključi”, kazala je Kostićeva, dodajući da kod odraslih postoji širok dijapazon oboljenja.

“Osoba može da prestane da govori, a da razume. Drugi poremećaj je da govori, ali da ne razume.

Može da se desi da nešto kaže, ali ne razume kad ga nešto pitate, ali sve zavisi od toga koji deo mozga je oštećen”, kazala je Kostićeva za “Nezavisne novine”.

Kako je dodala, građani ne treba da imaju strah ili predrasudu od logopeda.

“Ne bi trebalo da postoji ni strah, ni predrasuda od toga, a ono što stalno napominjem jeste da je rad sa logopedom mnogo prijatan. Ako je vama kao terapeutu stalo da ta neka osoba uživa, da joj je prijatno sa vama, onda se stvara neki fini odnos terapeut-pacijent. Odlazak kod logopeda, rad na govoru je kao psihoterapija, jer sa svakim napretkom vi se osećate bolje i kao čovek, te mislim da to ne bi trebalo izbegavati ni zanemarivati”, kazala je Kostićeva.

Ljiljana Jovanović, defektolog-logoped, za “Nezavisne novine” ističe da problem kod odraslih pacijenata često izazivaju različita neurološka oboljenja.

“Pacijentima treba prići na lijep način, jer postoje pacijenti sa određenim psihičkim traumama. Postoji tzv. psihogena afonija, gdje se kod pacijenta prilikom pregleda vidi da glasnice vibriraju, ali on ne može da izgovori, glas bude šapat, onda mi pokušavamo da dobijemo glas”, kazala je Jovanovićeva.

Kako je dodala, građani koji imaju određena neurološka oboljenja česti su pacijenti, ali kako dodaje, za njih je najbitniji period rehabilitacije.

“Nažalost, veliki broj građana nakon karcinoma grla ostaje bez glasa, i to je zaista veliki hendikep, jer nemaju glasnice i oni nakon toga uče ponovo da pričaju. Tada se zaista vidi koliko je logoped neophodan”, kazala je Jovanovićeva.

Kako je dodala, određene mutacije u glasu često se dešavaju u periodu adolescencije kod muškaraca, ali postoji slučajevi gdje su pacijenti stariji.

Marina S. ističe da je posjetila logopeda tek nakon završetka studija, jer određene glasove nije pravilno izgovarala.

“Dok sam odrastala, nisam smatrala da imam problem sa govorom, niti sam primjećivala mane u govoru, a na njih mi nisu ukazivali ni moji roditelji ili nastavnici. Međutim, nakon što sam skinula fiksni aparat za zube, koji sam nosila oko četiri godine, imala sam osjećaj da ne izgovaram pravilno glasove  dž, č i š. S obzirom na to da sam planirala da radim na radiju nakon završetka novinarskih studija, odlučila sam da potražim stručnu pomoć. Otišla sam kod logopeda ne znajući šta da očekujem i sa strahom da mi nema pomoći. Logopedica mi je rekla da u suštini i nemam problem, ali mi je predložila i pokazala vježbe za artikulaciju glasova, kroz razne brzalice. Sam razgovor sa njom mi je pomogao, a i kasnije sam primjenjivala vježbe dikcije i artikulacije, posebno u ranim jutarnjim satima, po nekoliko minuta, jer svako slovo i svaki glas se mora jasno čuti, pogotovo ako radite u elektronskim medijima”, kazala je Marina S.

 

(Nezavisne)

Podijeli članak:

Drugi su čitali

Pročitajte još članaka

Katastrofa za Srbiju i BiH! Nadali smo se da ćemo ipak gledati rukometaše srpskog i...

Nekadašnji hrvatski košarkaš Damjan Rudež, koji je od 2014. do 2017. godine nastupao u...

Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je danas rezolucijuo Srebrenici.

Uprkos brojnim upozorenjima nadležnih institucija iz godine u godinu o tome šta se sve...

Nova studija je otkrila da navike spavanja mogu biti rani znak potencijalnog lupusa.

Proizvodnja cigareta nekada je zahtijevala tehnologiju koja je bila smještena samo u velikim fabrikama....