Volujak, raj za planinare i alpiniste

Strastveni zaljubljenik u prirodu i višestruko nagrađivani fotograf Vladimir Tadić posjetio je nedavno Volujak, koji se smatra istinskim rajem za planinare i alpiniste, te planinu koja nudi snažan adrenalinski izazov pogotovo zimi i zabilježio je nevjerovatne prizore.

Planina Volujak je dugački greben smješten u graničnom područiju Bosne i Hercegovine i Crne gore. Uz Maglić na sjeveru, Lebršnik na jugu, Zelengoru na sjeverozapadu i Bioč na istoku s kojima čini jedan od najljepši planinskih masiva. Najviši vrh na Volujku je Velika Vlasulja(2336m.n.v.), a na planini se nalazi jos petnaest vrhova i kota iznad 2000 metara.

Obronci koji se strmo obrušavaju u Sutjesku, pružaju stanište mnogim divljim zvijerima. Planina obiluje ljekovitim biljkama, jagodama i bobičastim voćem. Na južnim i zapadnim padima na prostranim pašnjacima ističu se katuni.

Ovaj dragulj naše prirode je druga planina po visini odmah poslije Maglića.

Tadićevi fotozapisi odišu ljepotom i posebnošću, plijeneći pažnju različitih portala, televizija i časopisa koji ga zadnjih godina prenose. Pristup i stil fotografisanja pejzaža ga izdvaja od drugih. Prirodu voli, često u njoj boravi uz odsustvo svake ljenosti, uz potpunu posvećenost i spremnosti da se čeka “taj veličanstveni moment“.

Priroda je za njega nepresušna muza nadahnuća. Voditeljica kroz uspješne kadrove i konkurse do velikih priznanja koja su stigla sa svih strana svijeta. Rad mu je uvršten u veliki broj izložbi, osvojio je mnoge domaće i međunarodne nagrade. Ono što je za mnoge nemoguće, upravo u njemu izaziva želju da to uradi.

Zahvaljujući ljubavi i svom iskustvu u ekstremnim sportovima, posebnim vještinama stiže na mjesta koja drugima nisu dostupna, tako je Vladimir sa grupom prijatelja i planinara iz Banjaluke, Gackog, Sarajeva i Mostara ovaj put uživao u čarima zimskog, nimalo jednostavnog uspona, sjeverne strane Volujka, do vrha Studenac na nadmorskoj visini 2296. metara, svakako do ishodišta uspona, nezaobilaznog Papinog dola, mjesta očaravajuće ljepote, stigli smo sa prevoja Čemerno, pješačeći 8km makadamskim putem, preko Visokih pašnjaka, paralelno sa planinom Lebršnik sa svom potrebnom alpinističkom opremom i hranom.

Uz obavezne dereze i neizostavne cepine pohod je krenuo sa veselim Ćirom kao vodičem. Od doma put je vodio kraj veličanstvenog Kuka čijoj ljepoti i šarmu nije odolio ni Emir Kusturica, gdje je načinio neke od scena za svoj film „Na mlečnom putu“. Dalje put vodi preko rijeke Sutjeske koja tu tiho izvire u neposrednoj blizini. Iza nas ostaje zaledjeno, prekriveno snijegom, Jagodino jezero, koga se sjećamo po antologijskim scenama Monike Beluči i Kusturice.

Tiho, hladno, mrazno jutro, snježna bjelina, uz jak vjetar koji ledi krv u žilama i kovitla snijeg, škripa dereza na zaleđenoj strmoj padini i odjekivanje zabijanja cepina sprečavaju razgovor, staza okovana ledom, maksimalna koncentracija na svaki pokret. Nakon višesatnog penjanja stigli smo na Studenac, okolni vrhovi se presijavaju okovani ledom i okupani suncem, pružajući nevjerovatan prizor, koji samo privilegovani i hrabri mogu doživjeti, to jeste oni koji se odvaže žrtvovati udobnost, za rad ljubavi prema planini.

Uživanje na vrhu prekida magla koja je vrlo brzo ispunila cijeli predio, zaklonivši biser ovog kraja, Trnovačko jezero i Maglić. Povratak do doma bio je ne malo dramatičan, vertikalno višesatni spust. Ozarena lica svih nas odavala su sreću zbog uspijeha uspona. Dok se sunce polako spuštalo iza Lebršnika mi smo stizali u dom, gdje nas je dočekao ručak, naših dragih domaćina.

Na Vladimiru svojstven način govora kroz fotografije, časti nas ovom prilikom nevjerovatnim scenama Volujka i okoline. Planina osvaja i usrećuje ako znamo da je čuvamo!

 

(SeeSrpska)