Ispostavilo se da su mnoga od njih bila ilegalna, da su djeca stigla preko kriminalnih kanala, pa ima indicija i da su otimana od roditelja. Ovo je u Švedskoj dugo bila javna tajna i vlasti su okretale glavu.

Lundberg je i sam usvojen iz Južne Koreje, a o svom životu sa požrtvovanom majkom i, također usvojenom, sestrom, ali i o rasizmu, socijalnoj bijedi samohranih roditelja i ostalim, kako kaže, “pukotinama u fasadi švedskog društva blagostanja”, napisao je potresnu autofikciju “Put leptira”.

– Istražujući temu ilegalnih usvajanja, došli smo do podataka o 500 djece koja su usvojena iz bivše Jugoslavije, kasnije Srbije i Crne Gore – kaže Lundberg za Novosti.

– Problem je u tome što ne znamo koliko njih je stiglo ilegalnim putem, jer ne možemo da se oslonimo na dokumentaciju. Ispostavilo se da je u mnogim slučajevima falsifikovana. Dobra stvar je ta što je poslije našeg pisanja vlada pokrenula trogodišnju istragu, koja još traje. Nadam se da ćemo po okončanju dobiti odgovore na pitanja.

Patrik Lundberg (Foto: Facebook/Patrik Lundberg)

 

Lundberg kaže da je u jednom trenutku bilo naročito popularno usvajati korejsku decu jer su “lijepa, pametna i zdrava”. Početna ideja bila je da se pomogne siromašnim mališanima bez roditelja da dobiju dom, ali je vremenom rastao standard i u nerazvijenim zemljama, pa je sve manje bilo djece za usvajanje. Potražnja je postala veća od ponude. Tada se u “biznis” uključuju pripadnici kriminalnog miljea i počinje trgovina. Također navodi da nisu bili rijetki primjeri da usvojena djeca imaju brata ili sestru blizanca, koji su ostavljani roditeljima.

– U vrijeme i poslije ratova na prostoru bivše Jugoslavije, mnogo žena je tvrdilo da su im djeca ukradena, ali su te tvrdnje odbacivane, uz objašnjenja da žene boluju od posttraumatskog sindroma. Međutim, nikada niko nije saznao šta se zaista dogodilo sa njihovom djecom – kaže Lundberg, inače novinar najpoznatijeg švedskog lista Dagens Nyheter.