Napuštanjem terena stadiona Tušanj u Tuzli igrači Slobode odsvirali su kraj fudbalskoj blamaži tzv. Premijer lige BiH, koja svoj vrhunac doživljava u mandatu predsjednika Vice Zeljkovića.
A nije da „Premijer liga“ i ranije nije bila apsurdna. Pamte se titule Amara Osima, kojeg su sudije voljele kao tabloidi u Srbiji Vučića. Pamti se i titula Zrinjskog i čuveno Bakino obraćanje novinaru „Šta kažeš, brko“. Bili su tu i punci Abdulaha Ibrakovića u titulama Sarajeva, ali niko nikada nije pomislio da će bosanskohercegovački fudbal postati doslovni svjetski šampion u lakrdijama. Vico Zeljković je vjerovao u to od prvog dana svog mandata.
Krenulo je s brutalnom sudijskom krađom Veleža od sada već legendarnog Gigovića u utakmici protiv Borca.
Ne postoji klub u Premijer ligi BiH koji nije brutalno sudijski pokraden. Zrinjski, Sarajevo, Željezničar, Posušje, Gošk, Igman igrali su utakmice protiv Borca za nezaborav. Snimke sudijskih krađa, koje spadaju u rubriku vjerovali ili ne, obilazile su svijet. Idealno za društvene mreže, mada ljudi u svijetu nisu sigurno ne radi li se ipak o rezultatima vještačke inteligencije.
Pročitajte još
Pobuna Šemsudina Hasića, Zmaja od Hercegovine
Na početku samog zlostavljanja zdravog razuma od Vice Zeljkovića krenula je pobuna iz Mostara. Predsjednik Veleža Šemsudin Hasić okuplja predsjednike Sarajeva, Željezničara, Slobode, Tuzle i kreće u otvorenu pobunu protiv Zeljkovića.
Ubrzo biva suspendiran iz Bosne i Hercegovine i završava pobunu kao Zmaj od Bosne. S fudbalske scene ubrzo nestaju svi predsjednici koji su učestvovali u pobuni, osim Azmira Husića.
Od tada Vico Zeljković u miru božijem uništava bosanskohercegovački fudbal bez ozbiljne pobune. Prošle godine je doslovno uzeo titulu Zrinjskom, bez ozbiljne ponude Beusa, bez obzira na to što je to koštalo Zrinjski skoro pa sigurnog ponavljanja rezultata iz prethodne godine, kada su igrali Ligu konfederacije, što klubu garantira sigurnih deset miliona maraka.
Stvar izgleda jednostavno, u svim zemljama regije samo prvak ima šansu igrati grupne faze evropskih takmičenja. Svi ostali skoro pa sigurno put završavaju u kvalifikacijama. Jedino titula donosi ozbiljan novac.
Formalno gledano, Zeljkovićev mandat donio je nekoliko važnih pomaka:
– Stabilizacija Saveza: nakon godina unutrašnjih sukoba Savez je stabilizovan pod njegovim vođstvom
– Finansijska konsolidacija: povećana su sredstva kroz sponzorstva i saradnju s UEFA-om i FIFA-om
– Poboljšanje infrastrukture: renovirani su brojni stadioni širom Bosne i Hercegovine, uvedeni VAR sistemi na većem broju utakmica
Da se mjeri samo kroz formalne parametre – broj sponzora, investicije i međunarodne kontakte – Zeljković bi bio kandidat za najboljeg predsjednika Saveza.
Međutim, fudbal nisu samo finansije. Fudbal je prije svega povjerenje u fer igru. Upravo tu je Zeljkovićev mandat postao sinonim za najveću sramotu u istoriji sporta u Bosni i Hercegovini.
Pod njegovim vođstvom prvenstvo Bosne i Hercegovine postalo je karikatura, a sudijske odluke pretvorene su u direktno oružje u službi FK Borac iz Banje Luke, ali i drugih klubova koji su ušli u sistem poslušnosti.
Najveće sudijske afere i krađe u posljednje četiri godine
– Sezona 2021/2022: nevjerovatna serija sudijskih grešaka u korist Borca, uključujući neregularne penale, nepostojeće ofsajde protivničkih ekipa i izostanak isključenja igrača Borca u ključnim mečevima.
– Finale Kupa BiH 2022: penal za Borac koji je izazvao šok u fudbalskoj javnosti; čak su i neutralni analitičari okarakterisali odluku sramotnom.
– Sezona 2022/2023: redovno poništavanje regularnih golova protiv Borca, zatvaranje očiju pred brutalnim startovima njihovih igrača.
– 2023/2024: očigledna neujednačenost kriterija, gdje su protivnici Borca drastično strožije kažnjavani, dok su prekršaji Borčevih igrača prolazili nekažnjeno.
– Određivanje sudija: poznati slučajevi gdje su „pouzdane“ sudije delegirane za ključne utakmice Borca, dok su drugi suspendovani ili degradirani.
Durić i Pilav – saučesnici u rušenju sportskog duha
Teško je govoriti o stanju u bosanskohercegovačkom fudbalu a da se ne spomene uloga Irfan Durić, potpredsjednika Saveza, i Elmir Pilava, povjerenika za suđenje. Njihova šutnja pred očitim neregularnostima učinila ih je saučesnicima.
Durić je dopustio da sistem postane duboko korumpiran, a Pilav, zadužen za suđenje, nije poduzeo nikakve konkretne korake da zaštiti regularnost takmičenja. Njihova odgovornost nije ništa manja od Zeljkovićeve.
Borac – najbolji tim koji nije trebao biti prvak
Treba biti pošten: FK Borac je ove godine imao sjajnu ekipu. Stručan rad, dobra selekcija igrača, stabilan klub – sve su to faktori koji zaslužuju respekt. Ali ono što im je ukralo legitimitet jest način na koji su došli do titule.
Umjesto da slavi sportsku superiornost, Borac će ostati upamćen kao tim kome su sudije „prokrčile“ put do vrha. A to je nepravda ne samo prema rivalima nego i prema vlastitim igračima koji su zaslužili da pobijede pošteno.
Vico Zeljković će u istoriji ostati upisan kao predsjednik koji je Savez doveo u moderniju eru, ali i kao čovjek pod čijim mandatom je povjerenje u domaći fudbal uništeno.
A istina je jednostavna: Nijedna finansijska pomoć, nijedna renovacija stadiona, nijedna pobjeda Borca neće moći izbrisati sramotu koju su sudijske lakrdije zadale sportskom duhu Bosne i Hercegovine.
(tačno.net)