Poštovani, gospodine Tvrtko! Jer ste Vi promotor našeg grada, odlučila sam da Vam pošaljem bajku koju sam napisala o našem prekrasnom gradu…
ISTINITA BAJKA
Nekada davno, iza sedam gora, iza sedam mora, prije mnogo stoljeća u jednoj prekrasnoj zemlji nastao je lijepi gradić. To je grad kao iz bajke. Ustvari, on je toliko bajkovit da nisam sigurna je li stvaran. Kad mu se približim, vidim njegov biser-vodopad.
Iz daljine se čuje šum njegovih slapova i odmah vidim ljubav. To svjedoče njegove dvije rijeke koje su dokaz vječne ljubavi i ti prekrasni slapovi koji ih spajaju. Pliva se baca u čaroban zagrljaj Vrbasu, a on je s’ ljubavlju dočekuje. Svaki put mu se iznova divim i uvijek poželim da mu se približim. Zamišljam prekrasne sirene koje se kupaju ispod njegovih slapova. Njihove zlatne kose stapaju se s bisernim slapovima i uvijek mi se čini da su jedno.
U stvarnost me vrate kapljice slapova koje padaju na moje lice, ali ne želim da bajka prestane, pa krenem dalje.
Prelazeći preko “Eiffelovog” mosta čujem žamor ljudi i vidim kralja i kraljicu sa svom njihovom svitom. Svi su prekrasno odjeveni, a posebno kralj i kraljica, sve bliješti. Ponosno nose krune na svojim glavama. Krenem za njima uživajući u prekrasnim prizorima i u ljepoti grada.
U stvarnost me vrati trubljenje automobila. Nestadoše kralj i kraljica i vojnici i svi dvorjani, a ja želeći uživati u ljepoti svoga grada, krenem ponovno u njegovu povijest ili u svoju bajku. Idem dalje prolazeći pored hrama, džamija, crkava, medvjed kule, katakombi, sahat-kule. Nastavljam se penjati želeći što prije stići do zidina starog grada, želeći stići u zagrljaj čuvarice grada, do tvrđave koja ponosno stoji iznad grada i bdije nad njim i njegovim stanovnicima. A ona kao da zna, dočekuje me otvorenih vrata.
Ulazim u tvrđavu i opet čujem onaj isti žamor i smijeh ljudi.
Ponovno utonem u svoju bajku.
Kralj i kraljica sjede na svom prijestolju. Topovi i vojnici su na svojim mjestima, dvorjani i građani, svi su tu. Jasno čujem i zvuk topova. Uživam u danima srednjovjekovlja, u prekrasnim kostimima, oklopima i oružju iz srednjeg vijeka.
Gledam prekrasne dame i gospodu odjevene u posebnu odjeću.
Onda me blic jednog fotoaparata vrati u stvarnost ili je ipak ovo bajka?!
Kako nazvati grad s toliko puno ljepote, grad kojemu je priroda podarila sve svoje čari, grad koji odiše poviješću na svakom koraku, grad kojeg su pokušali osvojiti mnogi osvajači, a on im je dozvolio ostaviti samo trag, grad pored kojeg ne možeš proći, a da ne svratiš, grad koji dočekuje sve ljude raširenih ruku, grad u kojem žive prekrasni i gostoljubivi ljudi, grad s toliko puno epiteta, grad koji je samo moj, samo tvoj i svih dobronamjernih ljudi, grad kojeg moraš voljeti.
Kako ga nazvati, nego “istinita bajka”!
by: Vanessa Petonjić:
