Search
Close this search box.

Uspon na najviši vrh Afrike kroz oči Bojana Budeša iz Jajca

Podijeli članak:

Bojan Budeš (43), magistar ekonomskih nauka zaposlen u internacionalnoj korporaciji Goodyear, sredinom februara zabilježio je povijesni trenutak za grad Jajce. Ovaj hrabri avanturista, također otac dvoje djece i zaljubljenik u kuhanje, putovanja, gastronomiju, prirodu i nogomet, postao je prvi Jajčanin koji je osvojio najviši vrh Afrike, Kilimanjara, kako prenosi Jajce Online.

– Prije mjesec dana predsjednik Planinarskog društvo “Ćusine” Velid Hrnjić mi je rekao da nikad nitko iz Jajca nije bio na Kilimanjaru, niti na tolikoj nadmorskoj visini od 5.895 metara nadmorske visine. Evo danas u 8.30 sati po lokalnom vremenu smo i to promijenili, Jajce se popelo na krov Afrike, ovo su bile prve riječi Budeša na društvenim mrežama, podijelivši vijest o svom uspjehu.

– U diskusiji s kolegama s fakulteta o odabiru sljedeće destinacije prevladala je ideja za nekakvom malo drukčijom, izazovnijom avanturom koja nije jednostavno ležanje na plaži ili istraživanje novog europskog glavnog grada. Dvojili smo između Mount Everest base kampa i Kilimanjara i ipak odlučili za Kilimanjaro jer smo htjeli doživjeti Afriku u kojoj nismo bili kroz razna iskustva: penjanje, safari, upoznavanje afričke kulture. Dodatni stimulants meni kao građaninu Jajca je bila informacija da još nitko nikad nije odnio zastavu s natpisom Jajce na sami vrh Kilimanjara, kao ni na tu nadmorsku visinu općenito, govori nam na početku našeg razgovora Budeš.

Uspon na Uhuru Peak, najviši vrh Kilimanjara, predstavlja izazovnu i zahtjevnu avanturu punu fizičkih i mentalnih prepreka. Sudionici se suočavaju s nizom neugodnosti, uključujući hladnoću, visinsku bolest, glavobolje, mučnine, nedostatak sna i hrane, kao i ekstremne uvjete spavanja u šatorima.

– Cijeli uspon je prilično izazovan radi neudobnosti samog puta: hladnoća, visinska bolest, glavobolje, mučnine, oticanje ekstremiteta, nesanica, hrana, manjak kisika, spavanje u šatorima na hladnoći, nedostatak udobnog kreveta, tuša, svježe odjeće i slično… Ipak posebno se mora izdvojiti zadnja 2 dana uspona i spuštanja gdje se faktički penjete 5 sati preko dana, plus cijelu noć do vrha po često nemogućim uvjetima, i više od 8 sati spuštanja sa jako malo sna. Iznad 5.000 metara na sve neudobnosti puta se nadodaju halucinacije, još ekstremnija hladnoća i vjetar, još veći nedostatak kisika i mentalne tegobe uzrokovanje nadljudskim naporom potrebnih za penjanje na sami vrh, gdje uspješnost uspona iznosi oko 65 posto, dakle u prosjeku 3-4 osobe od 10 ne uspiju popeti sami Uhuru Peak, kazuje nam on.

Penjanje na ovu impozantnu planinu ne samo da pruža spektakularne pejzaže, već je i postavlja kao jedan od “Sedam vrhova”, što znači da je penjanje na nju dio cilja svakog ozbiljnog planinara i alpiniste da osvoji sedam najviših vrhova na sedam kontinenata svijeta.

– Kako je svih 7 dana penjanja oko vas nevjerojatna priroda, samo pogled s vrha meni nije predstavljao najljepšu scenu cijelog putovanja jer ste na vrhu pod jakim adrenalinom ili tegobama visinske bolesti pa u tom trenutno ne možete uživati kako se to čini iz današnje perspektive. Slijedi i borba za slikanje kod legendarnog znaka na vrhu, i ako ima puno ljudi, a uvijek ima, onda želite vrh što prije obaviti i često trčati nazad na nižu nadmorsku visinu kako bi izbjegli daljnje tegobe boravka na skoro 6000 metara nadmorske visine. Meni osobno je puno bolja scena i osjećaj bila izlazak Sunca u noći uspona jer se to dešava u trenutku kad ste na izmaku snaga, a to Sunce vam nekako da dodatnu energiju za uspon do vrha. A vrhovi koje gledate u tom trenutku te sami horizont su zaista scena za cijeli život, ističe on.

Trening prije puta je obavezan, kao i pažljiv odabir rute uspona prilagođene vlastitoj spremnosti. Odabir duže rute može poboljšati šanse za uspješan uspon, pružajući bolju aklimatizaciju i smanjujući rizike od visinske bolesti. Ignoriranje ovih faktora može rezultirati lošim iskustvom ili čak neuspjelim pokušajem dosezanja vrha, što bi moglo biti razočaravajuće nakon uloženih resursa i truda.

– Prva riječ koja mi pada na pamet je priprema i ne podcijeniti planinu. Lokalno znamo da vrh od 1.300 metara ne treba podcijeniti a kamoli 5.895 metara nadmorske visine. Ako unaprijed napravite te dvije greške, sigurno ćete imati jako loše iskustvo kad ste na Kilimanjaru jer tamo nema vremena za popravni. Obavezno trenirati prije puta, kupiti vrhunsku opremu, čak i bolju nego što se preporučuje, i što je najvažnije odabrati rutu uspona adekvatnu vašoj fizičkoj i mentalnoj spremi. Imate rute od 5 dana gdje je uspješnost uspona 27 posto – preporučenu za iskusne, već aklimatizirane planinare, a imate rute od čak 9 dana gdje je uspješnost uspona oko 90 posto. Dakle, dobro izvagati svoje sposobnosti i uzeti dužu rutu radi bolje aklimatizacije na planini. Bit će vam jako žao ako vi platite cijeli put i radi jednog dana više ili 200 dolara više ne budete mogli doći na vrh, poručuje planinar Bojan Budeš.

Članovi Budešove grupe, iako su među njima bili iskusni planinari i sportisti, suočili su se s različitim fizičkim tegobama kao što su hladnoća, mučnina, nedostatak kiseonika i glavobolje tijekom uspona.

– Naša grupa je imala sreću s vremenom na finalnoj noći uspona, i unatoč tomu je uspon bio jako neugodan cijelog grupi, bilo da je u pitaju hladnoća, mučnina, manjak kisika ili glavobolje. Niti jedna osoba iz grupe, iako je među nama bilo i ultra maratonaca i iskusnih planinara, nije popela vrh bez nekakvih tegoba. Imali smo blagi vjetar i temperature od oko -8 stupnjeva – što se smatra dobrim vremenom na planini, iznad prosjeka. Samo par dana nakon našeg uspona smo svjedočili nezapamćenom nevremenu na planini, olujama s vjetrom i ekstremnim temperaturama koje često idu i -25 stepeni u minus, s dodanim vjetrom se stvori osjećaj od skoro -50 stupnjeva, priča nan Budeš.

Izazov osvajanja Kilimanjara ne samo da zahtijeva fizičku pripremu i planiranje rute, već i izgradnju snažnih međuljudskih odnosa unutar grupe. Svi sudionici postaju obitelj, dijeleći svakodnevne aktivnosti i izazove.

– Najbitnija stvar u svemu je da svi postanete obitelj nakon što danima spavate, objedujete 3 puta dnevno i provodite 24 sata dnevno. I tu se vrlo brzo izgradi dinamika odnosa cijele grupe gdje kroz par dana sve osobnosti svih članova dolaze do izražaja gdje se vidi tko ima pozitivnu energiju, tko je vođa po prirodi, tko je što mi kažemo “muhanat”, ters ili orijentiran na ciljeve. Atmosfera je u većini vremena vrlo pozitivna s obzirom u kako neugodnom položaju ste vi sa vašim tijelom tih, u našem slučaju 7 dana, tako da se tu i pričaju anegdote, vicevi, sklapaju prijateljstva i slično, naveo je.

Nakon zahtjevnog uspona na Kilimanjaro, sljedeća njegova putovanja planiraju se s više hedonizma u mislima. Ideja je istražiti druge vrhove poput Maglića, Musale, Zugspitza, Triglava i Olimpa, koji su sada na listi.

– Jedno je sigurno, sljedeće putovanje neće biti takvo gdje svi putnici i vodiči svaki dan više puta jedni druge pitamo: Kako si? Jer u većini slučajeva 7 dana imaš neki loši osjećaj radi napora. Uglavnom sad je u planu prvo neko hedonističko putovanje, a poslije toga ima dosta zanimljivih vrhova na koje putovanja organiziraju lokalna planinarska društva. Vrhovi poput Maglića, Musale, Zugspitza, Triglava i Olimpa koji su već najavljeni su jako zanimljivi i skladno obavezama ne bi bilo loše zastavu naših planinarskih društava iznijeti na još neki vrh zvučnoga imena. Dodatni cilj bi bio animirati lokalnu planinarsku scenu jer smo svjedoci da okolni gradovi imaju puno veću bazu planinara od nas Jajčana tako da bi bilo lijepo da dobijemo dosta novih lica na lokalnim i internacionalnim avanturama, kazao je Bojan Budeš za kraj našeg razgovora.

 

(Jajce Online/E.Crnkić)

 

 

Podijeli članak:

Drugi su čitali

Pročitajte još članaka

Heste li ikada čuli da muškarac i žena nisu htjeli doći na vlastito vjenčanje?

Struja skuplja, ali po blokovima i različitim tarifama. Aniliziramo: ko će i koliko plaćati?...

Оsim okupljanja predstavnika svih Sindikalnih organizacija zdravstva iz Republike Sprske, ranije su u štrajku...

Onoga trenutka kada Europska komisija pripremi pregovarački okvir za Bosnu i Hercegovinu, koja je...

Jedan od najboljih fudbalera koje je naša zemlja imala, te najuspješniji selektor u historiji...

Evropski investicioni fond (EIF), koji je deo grupacije Evropske investicione banke (EIB), potpisao je...