Nakon godina provedenih u Njemačkoj, Austriji, Kanadi ili nekoj drugoj zemlji, sve više Bosanaca i Hercegovaca odlučuje se na povratak kući. Iako BiH i dalje prednjači u Evropi po broju iseljenih u odnosu na broj stanovnika, blagi porast povratničkih kretanja i interes za ulaganja u domovini ukazuju na moguću promjenu trenda.
Amar Burzić je jedan od njih. Nakon tri godine provedene u Kanadi odlučio se vratiti u rodni Ključ i pokrenuti vlastiti biznis.
“Htio sam da se vratim i budem u svojoj državi, s porodicom i prijateljima”, priča Amar, koji je u Kanadi vodio firmu za unutrašnje radove. Sa suprugom, rođenom u Kanadi, imao je dogovor da će preseliti. Isprva su razmišljali o nekoj evropskoj zemlji, ali kada su sve sagledali, odlučili su da to bude povratak, a ne novi odlazak.
U BiH je pokrenuo firmu Kristal gradnja, koja se bavi molerajem, postavljanjem podova i laminata, te servisom čišćenja. Planira i širenje posla.
Iako priznaje da su u Kanadi “uslovi života bolji”, ističe da je “lakše živjeti u Bosni”.
“Tamo dok radiš, imaš, ako ne možeš – nemaš. Društveni život je nikakav, sve je podređeno poslu. Ovdje je drugačije, ljudi imaju više vremena jedni za druge”.
Burzić nije jedini koji razmišlja tako. Kaže da uskoro i njegov poznanik dolazi iz inozemstva s porodicom, s istom namjerom da započne novi život i pokrene mali biznis u BiH.
Depositphotos
Međutim, među onima koji su otišli u dijasporu i dalje postoji veliki broj onih koji tvrde da se nikad neće vratiti, dok s druge strane raste broj onih koji su se vratili ili barem razmišljaju o povratku. Tačan broj povratnika u BiH statistički nije poznat, posebno uzevši u obzir činjenicu da se bh. državljani prilikom povratka u BiH uglavnom ne odjavljuju iz evidencija prebivališta u zemlji boravka, te samim tim ne postoji administrativni trag o njihovom povratku.
Razlozi za povratak
Podaci Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH pokazuju da oko 2,2 miliona osoba porijeklom iz Bosne i Hercegovine danas živi u inozemstvu, što čini više od 60 posto ukupne populacije zemlje. Iz Ministarstva navode da tačni statistički podaci o ukupnom broju emigranata rođenih u BiH, bez obzira na njihovo sadašnje državljanstvo, u 54 zemlje svijeta iznosi 1.790.597, a od toga 95 posto živi u zemljama Evrope i Sjeverne Amerike.
Prema statistici Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA), tokom 2024. godine 2.391 osoba odjavila je prebivalište u BiH, dok je godinu ranije to učinilo 2.777 osoba.
Iako migracije i dalje imaju negativan saldo, trend odlazaka polako usporava, a sve je vidljiviji i novi talas povratnika. Promjene se ne ogledaju samo u brojkama, nego i u motivima onih koji se vraćaju. Kako je ranije pisala Bloomberg Adria, u prva tri kvartala 2025. godine više od 130 učenika povratnika upisano je u osnovne i srednje škole Tuzlanskog kantona, najviše iz Njemačke, Slovenije i SAD-a.
Salem Malkić, suosnivač projekata HudHudPro i RahatLand, u razgovoru za Bloomberg Adriju ranije je istakao da je povratak bh. građana sve primjetniji, dijelom zbog skretanja Zapada udesno i općeg osjećaja nesigurnosti. Kako kaže, ruska agresija na Ukrajinu promijenila je percepciju sigurnosti “više se govori o ratu u Zapadnoj Evropi nego kod nas, pa postaje svejedno gdje živiš u tom smislu”.
Prema njegovim riječima, u posljednje dvije godine u Kozarac se vratilo oko 50 porodica, a slični trendovi bilježe se i u Tuzlanskom kantonu i drugim dijelovima zemlje. Anketa RahatLanda pokazuje da 41 posto ispitanika planira povratak u narednih pet godina, najčešće s porodicama, što ukazuje na dugoročne namjere. Procjenjuje se da bi se u tom periodu moglo vratiti najmanje 32.000 ljudi.
pixsell
Malkić dodaje da su pozitivne priče dijeljene preko RahatLanda mnogima bile presudan poticaj. Među povratnicima su i poduzetnici koji planiraju prenijeti svoje biznise u BiH. “Povratak postaje masovan. Možda neće dostići razmjere ranijih odlazaka, ali važno je da ih prepoznamo i pružimo im priliku da donesu nešto novo”, zaključuje Malkić.
Njemačka, koja je decenijama bila jedno od najpoželjnijih odredišta bh. dijaspore, danas sve više gubi taj status. Ekonomska kriza, rastuća birokratija i politički pomaci udesno utjecali su na to da se čak i sami Nijemci, a ne samo doseljenici, sve češće odlučuju na odlazak. Povratnici iz Njemačke često komentiraju da “Njemačka više nije ono što je bila”. Prema podacima Mediendienst Integrationa, tokom 2024. godine zemlju je napustilo oko 1,3 miliona ljudi, među kojima su i mnogi visokoobrazovani i dobro integrirani radnici, nezadovoljni administrativnim preprekama, visokim porezima i sve većom političkom nesigurnošću.
Stručnjaci upozoravaju da bi institucije trebale prepoznati ovaj trenutak i razviti politike koje bi olakšale povratak, od poreskih poticaja i podrške samozapošljavanju do administrativnih olakšica pri pokretanju biznisa. U suprotnom, potencijal “obrnutih migracija” mogao bi ostati neiskorišten.
