Učiteljica iz Kuprešana u tišini radi velike stvari za romsku populaciju

Piše: Jasmina Alagić

Danas pišem o jednoj divnoj učiteljici imena Rifeta Turanović. Krenem ja prošle godine baš na određeni datum na njen poziv uručiti jednu od nagrada malenoj Rejhani njenoj učenici za sastavak koji nam je poslala (Bosanskoj knjizi) na temu Bosna i Hercegovina kakvu želim.

Rano ujutro, sjedamo u auto i pravac OŠ “Kupešani” u općini Jajce. Gledam s lijeve strane prelijepo Jajce u brdu sa starom arhitekturom kuća, mi skrećemo desno nepoznatom cestom što nas vodi uz brdo.

Promatram, upijam prirodu i lutamo lijevo pa desno, vraćamo se. Kao da neka viša sila namjerno nas ometa pokazujući nam ljepotu krajolika u kojem smo prvi put. Malena cesta spušta se prema školi, a ispred nas najljepša škola koju smo vidjeli, škola okićena djecom.

Šarena, šarena, vesela, puna dječijih osmijeha, cike, trke, graje i veselja proslavljala je poseban dan, Dan Roma.

U susret nam prilazi učiteljica Rifeta, prekrasnog osmijeha u koji stane sva ljubav dječija i čvrste ruke odgojno-obrazovne s najmekšim dodirom što samopouzdanje daju. Srdačan pozdrav i svo to šarenilo uz najljepšu romsku glazbu prati nas do ulaza u školu.

Prisustvujem panel raspravi na temu integracije “Roma u društvu, obrazovanju, zajednic”i, gdje me oduševljava entuzijazam, briga, ljubav i ozbiljnost učiteljice Rifete koja već godinama uz pomoć direktora, kolega ali i medijatora romskog naselja radi velike stvari.

Sedamdeset učenika romske nacionalnosti pohađa ovu školu i zbog toga ja danas na Dan ljudskih prava pišem o ženi koja me inspirira. Koja je život i obrazovanje posvetila dostojanstvu, ljubavi i nadilaženju predrasuda koje nas čine malima u odnosu na ovu veliku djecu kojoj je pružena šansa i objeručke su je prihvatili.

Ona je samo neko ko nam pokazuje kako nadići predrasude i kako mjesto rođenja, sredina, nisu presudni u definiranju čovjeka, te kako odgojem i obrazovanjem vratiti dostojanstvo da žive zajedno s nama, a ne pored nas.

Najveseliji narod na svijetu, s pravom na dostojanstvo uz pomoć divnih ljudi kao što je Rifeta taj dan svima nama su održali predavanje kako se voli svoje. Kao što sam rekla i na panel raspravi, narod koji na zastavi ima kotač kao simbol pokreta bez granica i ograničenja.

Plavo nebo kao simbol slobode, prostranstva i skromnog života pod vedrim nebom. Zelena simbol trave, puta i vječitog pokreta na putu bez granica zaslužuje da ideja integracije putuje cijelom državom bez granica i ograničenja jer iz primjera ove škole možemo naučiti puno toga o ljudskim pravima, dostojanstvu te o pravu na obrazoovanje.

…želim svoj djeci puno igre, smijeha i veselja…da bude zemlja svih njenih stanovnika…da moja drugarica Alisa ne bude tužna…Moja BiH je veliko gnijezdo različitih nacionalnosti, zemlja u kojoj ima mjesta za sve DOBRE LJUDE! Napisala je mala Rejhana učenica 3. razreda, kojoj je učiteljica Rifeta Turanović. Samo svojim primjerom odgajamo male-velike ljude.

Sretan vam Dan ljudskih prava!

 

 

(Jajce Online)