Jajce Online
TURIZAM

U zemlji gdje se pozdravlja s ‘ćao alejkum’

Drugi put dolazim na Maltu, zemlju na samom jugu Evrope, sačinjenu od tri ostrva – Malta, Gozo i Comino, te nekoliko manjih grebenova.

Prvi put sam bio 2005. godine i to službeno na nekom seminaru, a sada imam više vremena da na miru provjerim krilaticu kojom se ova zemlja opisuje kao “muzej pod otvorenim nebom”. Prvo što čovjek primjeti je aerodromska zgrada, koja je ostala ista i nakon 17-18 godina.

Bez obzira na modernizaciju, ova zgrada je, s pročelja, ostala bez zračnih mostova, dok je unutrašnjost prilagođena današnjim potrebama.

Opsjednutost čuvanja ambijenta je sveprisutna. Kome sudbina odredi da se rodi na Malti, taj baštini nekoliko vrlo bitnih karateristika za svakog stavnovnika ove, ne tako brojne zajednice. Historija, tradicija i religija su na prvom mjestu, ali me bunila istovremena i otvorenost i zatvorenost prema strancima. To balansiranje i spajanje nespojivosti je očigledno.

Brzina im nije vrlina

Maltežana trenutno ima pola miliona. U ljetnim mjesecima, kao turističkoj i poslovnoj oazi sa povoljnom klimom, tu je još nekoliko miliona privremenih žitelja. Čuva se arhitektonski stil, mediteranski duh, čak i prirodna obala. Ni najprestižniji svjetski hotelski lanci sebi nisu mogli prilagodili obalu. Stjenovite, ali glatke plaže Bugibbe i Slieme ponosno stoje i danas. Ali, tu se ne mogu iznajmiti ležaljke i suncobrani, a nema ni tuševa. Ko želi na pijesak, mora do Birzebbuge i da gleda u morsku kontejnersku luku. Ili na sjever do Mellieħe. Prelijepih plaža ima još, poput Golden baya, Paradise baya, Ramle na Gozu sa crvenkastim pijeskom ili Plave lagune na ostrvu Comino, ali ni izbliza onoliko koliko očekujemo i u svakom mjestu.

Plaža Sliema (Alen Jazić)

Kompletna država nema stalnog jezera ni rijeke, te bilo kakvog vodotoka sve dok obilne kiše ne stvore potočiće, koji znaju dobro skvasiti čovjeka. Oborinske vode se skupljaju u posebno izgrađene kanale-korita u kojima sam vidio parkirana vozila. Kažu da ponekad kroz te kanale prođe prosječan nivo Miljacke. Ali to traje koliko i trajanje kiše. Automobili će se privremeno skloniti i opet vratiti. Pravila na ostrvu se ne cijene kao na sjeveru kontinenta. Mentalitet im trpi opuštenost i ponešto se gleda kroz prste. A brzina nije nikakva vrlina. Iznenadilo me je iskustvo mojih najbližih, koji su informisani da čekaju tri mjeseca da se otvori račun u banci, u kojoj zapravo rade.

Žurbe nema ni u saobraćaju, koji je determinisan uskim ulicama, primjereno ostatku Mediterana. Bez obzira što nije špica ljetne sezone, gužve ne jenjavaju. Tim ulicama voze i autobusi, kojega lokalci rijetko koriste, čak i uz saznanje da je rezidentima javni prevoz besplatan. Maltežani će automobilom, a neka se javnim prevozom voze doseljenici i turisti. I nikada više neću kukati na naše ulice, prokopane kanale, rupe i zakrpe na njima. Ako još neko zaustavi vozilo da nešto doda, iznese ili vidi u obližnjem dućanu, slijedi zastoj. Ali, ne toliko nervozan i buran, kao što bi bio na Balkanu.

Ne iznenadite se ako vozač autobusa ili taksija ne zna engleski, koji je službeni jezik. Poslove vozača, ali i osiguranja objekata, dostavljača, kuhara, konobara sve manje obavljaju domaći stanovnici. To su uglavnom Azijati, Afrikanci, Balkanci… Bogatstvo različitih jezika oslikava trenutni sastav stanovnika ove zemlje. Stranaca je kao i domaćih. A domaći koriste svoj maternji, malteški jezik. Mješavinu sicilijansko-italijanskog i arapskog jezika. Tako na rastanku Maltežanin onom drugom kaže: “Ćao alejkum”.

Za svaki dan u godini po jedna crkva

Tom narodu su osvajači kroz vjekove ostavljali djeliće svoje kulture. A bilo ih je – Feničani, Rimljani, Bizantijci, Fatimidi (Arapi), Ivanovci (Malteški red vitezova), Francuzi iz doba Napoleona i Britanci. Pored uticaja na jezik, dominantan faktor kroz historiju je religija. Vatikan i Rimokatolička crkva imaju ključan efekat na stanovništvo iz kojega se crpi tradicija. Postoji 365 crkava, za svaki dan u godini po jedna.

Malta ima 365 crkava, a najveća od njih je Mosta Rotunda (Alen Jazić)

I sve su grandiozne i dominiraju okolnim prostorom. Izdvaja se Mosta Rotunda, bazilika sa svojevremeno trećom najvećom kupolom, nakon rimske i londonske. Na nju je tokom Drugog svjetskog rata, za vrijeme mise, bačena avio-bomba teška 500 kilograma. Probila je kupolu, udarila u zid i otkotrljala se po podu. Nije eksplodirala, pa nije bilo ni povrijeđenih. Danas stoji replika te bombe u crkvi, a neobavješteni se čude prizoru.

I sve popratne, zabavno-turističke manifestacije se naslanjaju na njima bitnu ulogu religiozne tradicije. Svjedočio sam manifestaciji „igre milion lampiona“. Gasi se ulična rasvjeta, pale lampioni i kandila. Njihova brojnost obasjava sve, a praćena je muzikom iz kuća, kafića u tijesnim ulicama i desetinama bina postavljenih na trgovima, na kojima grupe sviraju evergreene i najaktuelniju svjetsku muziku. I tako, od grada do grada. Po danu se ispaljuju vatrometi, koji nemaju vizuelni efekat kao noću, ali stvar prestiža jednog mjesta je da bude zvučniji i obilniji od njihovih komšija iz susjednog naselja. Zadesio sam se u gradu Birgu, koji je bio druga prijestolnica Malte, poslije Mdine, a prije Vallete.

Konji u trospratnicama

Kada se buka smiri, a topla oktobarska noć vas natjera da ostavite balkonska vrata otvorena, slijedi povremeno iznenađenje. Konji! Oni se čuvaju u prizemljima dvospratnih ili trospratih kuća. Rekao bih u garažama. Njihovo prisustvo i u gradovima osjete nozdrve. A suprotno očekivanjima od mediteranskog ambijenta i meniji restorana i kuhinje domaćeg stanovništva. Konjetina i zečetina je zastupljenija od ribe i morskih plodova.

Centralni trg Vallete (Alen Jazić)

Riba se kupuje u tržnim centrima. Orada je 12 eura ako je uzgojena i 22 eura ako je divlja. Od uličnog prodavača, koji robu dovozi kamionetom, kupio sam lampuki za 4,5 eura po kilogramu. To je delfinska riba koja se ne može uzgajati, a ribar mi reče da se može uloviti samo u oktobru i novembru. Tada je ima i u restoranima, s tim da preferiram da je ispržim kod kuće. Kod njih mi više liči kao kuhana ili nedovoljno ispržena.

Ako bi Vatikan definisali kao državu, a Italiju kao zemlju, onda bi Italija imala najveći ovozemaljski uticaj na malteško stanovništvo. Blizina Sicilije, mentalitet Italijana, fudbalski klubovi sa čizme, moda bogatog sjevera, muzika, turisti… uvijek prvi Italijani.

Spoj nespojivog

Malta se oduvijek susreće sa različitostima i spaja nespojivo. Posmatrate li je danas, vidite je kao modernu zemlju, što god to značilo i nosilo sa sobom. Bez obzira što je posljednja dobila nezavisnost, prva je evropska država koja je dozvolila ograničeni uzgoj i posjedovanje marihuane za ličnu upotrebu, izuzetno je LGBT friendly društvo, naklonjena Eurosongu kao bitnom događaju, kada već nemaju uspjeha u sportu. Zemlja hvaljena kao hosting i kulisa brojnim filmskim ostvarenjima, ali i skupa za Balkance kojih je tamo sve više. No, to je do balkanskog standarda, a ne do ostrvskih cijena.

Za cijenu jedne kutije cigareta (5,7 eura) koje se mogu kupiti samo u samostojećim automatima, možete popiti dvije espresso kafe. Litar diesela je 1,21 euro, ali je taksi skup. Plate za doseljenike koji obavljaju manje složene poslove su 1.200 eura, pa naviše. Zakup stanova je od 400 do 1.200 eura. Uz obalu ne računam.

Analizirajući je sa uzvišenja Mdina (grad – arapski jezik), dominantne kote u sredini ostrva sa koje se vidi najveći dio zemlje i koja zauzima svoje mjesto u svim prezentacijama ove države, shvatam da je Malta nezaboravan djelić iskustva svake osobe koji je posjeti.

(AL JAZEERA)

Povezane vijesti

Bajkoviti otočić Ada na rijeci Buni prava je oaza mira za savršen odmor u prirodnom okruženju

admin

Razvoj jedinstvene turističke destinacije na području općina Žepče, Maglaj i Zavidovići

admin

Val poskupljenja nije zaobišao ni Neum, no hotelijeri svejedno imaju velika očekivanja

admin