Prije dvije godine najavljeni susret maturanata gimnazije, generacije 1977. desit će se. 30.jula ove godine u Jajcu.
To je sto želimo, što nam je bilo i jeste važno da se sretnemo, što nam je bilo i jeste važno ko smo bili i ko smo sada. Sreli smo u vašem drugom razredu, u zagradi stare gimnazije (današnja Šarenica). Nismo se tražili, ali smo se našli.
Onda smo polako rasli, upoznavali se, učili, ponešto naučili, šalili se, ljutili. Učili ono što smo morali, i radije ono što nismo, a svidjelo nam se. I tako se zavoljeli i zapamtili. Nije nam bilo sudbeno da se sretamo češće, život je imao druge namjere i planove.
Sada, nakon decenija, imamo šta da kažemo jedni drugima, sada smo “malko”stariji. Nisam to htio reći, sad smo zreliji.
Jer, drugarstvo i prijateljstvo ne stare…
A mi smo, eto, prijatelji!
Dobri prijatelji!
Za to nama taj susret znači mnogo, taj srdačni stisak ruke, ta oživljena uspomena…, u koju su stale decenije života, napisao je Šefkija Bahović, jajački profesoru penziji.
