Prošle godine 45.868, a ove godine već tijekom prvih devet mjeseci o hrvatskim se turistima brinulo nešto više od 48.000 stranih radnika. Uglavnom su radili kao serviri, pomoćni kuhari ili konobari, sobari/sobarice, baštovani… te su se rasporedili duž obale, a u glavnom gradu često ih viđamo i u lancima brze hrane, kao dostavljače pizza, hamburgera, ćevapčića…
Turizam nikad nije mogao bez sezonaca, a posljednje dvije, tri godine oni masovno stižu i s drugih kontinenata. I to, naravno, ne samo kako bi radili u turizmu nego i u drugim gospodarskim granama, počevši od građevine pa sve do trgovine i prometa. Već se lani tako ukupan broj stranih radnika iz zemalja okruženja izjednačio s brojem “sezonaca” pristiglih na rad u Hrvatsku iz dalekih zemalja, a ove su godine Balkanci prvi put malobrojniji.
Dominacija i oblasti
Pogleda li se gotovo 160.000 radnih dozvola izdanih strancima od siječnja do rujna, iz BiH, Srbije, Sjeverne Makedonije i Kosova stiglo ih je tek nešto više od 72.000. Istodobno, broj radnika samo iz azijskih zemalja, Nepala, Indije, Filipina, Bangladeša i Uzbekistana, narastao je ove godine na oko 66.000 (tijekom cijele prošle godine u top-deset nacija Azijaca je bilo nepunih 60.000). U turizmu dominacija radnika iz Azije još nije uzela toliko maha. Procjene pokazuju da su oni ove sezone u velikim hotelskim kućama činili između 15 i 20 posto radne snage, ali postotak je i veći kad se pribroje mali turističko-ugostiteljski objekti duž obale i Zagreb s 33.000 stranaca u svim gospodarskim granama, uključujući turizam.
Pročitajte još
– Stranaca je i dalje najviše u građevini, a u turizmu je najviše sezonaca iz BiH, Srbije, S. Makedonije, pa čak ih je nešto malo i iz Crne Gore. Uz domaće ljude, naravno. Ali, kad tomu pribrojimo kafiće, lance brze hrane i poslove dostave hrane, vjerojatnije je da smo sa sezoncima iz Azije stigli na 30 posto. Možda je već i svaki treći strani radnik u turizmu iz neke od tamošnjih zemalja – reći će Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, u kojem se već susreću s molbama radnika iz dalekih zemalja za pomoć i savjet, posebice oko zdravstvene zaštite.
Broj će i dalje rasti
– Njihov će broj rasti i dalje. Plaće u turizmu domaćim su ljudima i dalje nedostatne, žele bolje plaćene poslove, na dulje od nekoliko mjeseci, s urednim radnim vremenom. Stranim radnicima iz dalekih zemalja, pak, uvjeti su zadovoljavajući, imaju besplatan smještaj i hranu, nemaju dodatnih troškova i plaću mogu praktički slati obiteljima.
Inače, oni u sezoni kao pomoćni radnici u kuhinji, serviri i sl. mjesečno zarade od 900 do 1000 eura, dok na složenijim poslovima kuhara ili konobara, recimo, plaća raste na 1500 eura. Izazova, razumljivo, ima više nego sa sezoncima iz okruženja. – Mi bez njih ne možemo i ne treba imati predrasude, ali neki ne znaju ni riječ engleskog ili nemaju iskustva, a znam i za slučaj sobarice koja, dok nije počela raditi, nije vidjela usisivač… – kaže Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije.