U Bijeljini povećan broj djece koja prose

Istraživanje provedeno u Bijeljini pokazalo je da je za vrijeme pandemije koronavirusa u porastu broj djece na ulici koja prosjače.

[embedded content]

Imala je deset godina kada je počela da prosi kako bi brinula o mlađoj braći i sestrama, sa 16 je natjerana na prostituciju i seksualno eksploatisana – ovo je samo jedna od priča o djeci sa ulice koju je evidentiralo Udruženje građana “Otaharin” iz Bijeljine.

DRAGAN JOKOVIĆ, predsjednik Udruženja “Otaharin” Bijeljina

“Šezdesetoro djece imamo koja svakodnevno prose na ulici, to je jako veliki broj. Mahom su to djeca romske nacionalnosti, ali nisu samo romska djeca ugrožena”, rekao je Jokovičć.

Za njih nema kiše, zime, oni ne mogu u izolaciju i karantin, jer nemaju dom. Pandemija ih je samo još više gurnula na ulicu. Djeci koja su zanemarena, napuštena i natjerana na prosjačenje pružaju kratkotrajan osjećaj doma. U dnevnom centru mogu ručati, okupati se, ugrijati i razgovarati sa psihologom.

RADMILA TUBIĆ, psihologinja

“Na kraju dolazimo do toga da ta djeca nemaju siguran prostor, egzistenciju i tako dalje. Najteži su tragovi, i najčešći koje ja kao psiiholog mogu da vidim, su emotivni problemi”, kazala je Tubićeva.

Snežana Gajić je radi u dnevnom centru od 2015. godine. Pored zadovoljenja osnovnih potreba, mališane uče da čitaju i pišu. Ipak, ono najvažnije je, ističe Gajićeva, pokazati im da postoji i druga strana i da se može živjeti i drugačije.

SNEŽANA GAJIĆ, koordinator Dnevnog centra za djecu sa ulice

“Imamo nekih desetak usluga koje su dostupne i djeci i roditeljima. Sam položaj dnevnog centra je takav da se nalazi na perifereiji romskih zajednica, tako da mogu i po nekoliko puta u toku dana doći po određenu uslugu”, objasnila je Gajićeva.

Ipak, dnevni centar je kratkoročno rješenje, jer je djecu neophodno izmjestiti iz štetne sredine. Iz tog razloga u Bijeljini je pokrenuta inicijativa za otvaranje prihvatilišta, kojih za sada ima samo dva u cijeloj BiH. Do tada, problem će pokušati da riješe i formiranjem mobilnog tima.

DRAGAN JOKOVIĆ, predsjednik Udruženja “Otaharin” Bijeljina

“Trebao bi ići po naselju i identifikovati djecu koja ne idu u školu, to je prvi pokazatelj da nešto nije u redu. Ta djeca odmah moraju biti zbrinuta na neki način i izuzeta iz porodica ako imamo zloupotrebu”, dodao je Joković.

Dok Bijeljina ne dobije prihvatilište djeca u riziku se nalaze u začaranom krugu i uprkos nastojanjima nevladinog sektora, da ih sklone sa ulice. Do života dostojnog čovjeka dijele ih nepostojanje institucionalnog rješenja i zaštite.

BHRT