U BiH se ne nazire kraj migrantske krize

Kraj migrantske krize u Bosni i Hercegovini se ne nazire. Zima dočekana nespremno, 2020. je bila godina velikih odluka samo na papiru.

[embedded content]

MIGRANT IZ PAKISTANA

“I mi smo samo ljudi, mislili smo da ova država ima dobru koordinaciju sa Pakistanom. zašto ova država ne radi ništa sa Pakistanom da nam olakšaju ovu situaciju, zašto?”

Na zašto, možda je najjasniji odgovor imao Fahrudin Radončić kao ministar sigurnosti BiH.

FAHRUDIN RADONČIĆ, bivši ministar sigurnosti BiH

“Ja sam tražio da migrantsku krizu riješimo legalnim naglašavam deportacijama, legalnim deportacijama. Imamo problem sa Pakistanom i njegovom ekselecijom u Sarajevu koji ne želi da nam pomogne za više od 9,5 hiljada ilegalnih migranta koji su ogromni sigurnosni rizik”.

Radončić je podnio ostavku. Na njegovo mjesto izabran je Selmo Cikotić. Potpisan je i sporazum o redamisiji ilegalnih migranata sa Pakistanom.Ali rezultati su izostali. S prvim snijegom čak i oni koji se brinu o migrantima, ostavili su ih na cjedilu.

PETER VAN DER AUWERAЕRT

“Ne mogu da radim i upravljam humanitarnom krizom gdje niko ne želi da pomogne. Evropska unija je odobrila 25 miliona eura da se pomogne BiH da riješi pitanje migranata, plus 3,6 miliona za novi centar, ili za obnovu postojećih, ali treba nam konsenzus u BiH na političkom nivou kako ići dalje”.

Dalje idemo teško iako su desetine miliona eura stigle u našu zemlju. Gdje su milioni, za sada nema odgovora.Vlast je zauzeta prebacivanjem krivice s jednih na druge. Pa je tako, Zoran Tegeltija predsjedavajući Vijeća ministara u prepucavanju sa SDA nedavno rekao da je za pregovore sa sa Bihaćem o rješavanju pravnih pitanja korištenja lokacije “Lipa”, bilo zaduženo
Ministarstvo sigurnosti BiH.

SELMO CIKOTIĆ, ministar sigurnosti BiH

“Ministarstvo sigurnosti se ne nalazi ni na vrhu ni na dnu. Vi ovdje imate činjenicu da su spletom sve odgovornosti za krizu prebačene na Ministarstvo sigurnosti, a mnogi drugi akteri postavljaju uslove, ograničenja”.

Ni na vrhu ni na dnu nije ni Unsko-sanski kanton, ali jeste jedini koji skoro tri godine na leđima nosi najveći teret migrantske krize.

ŠUHRET FAZLIĆ, gradonačelnik Bihaća

“Bira više nikada, sve nevladine organizacije sve agencije koje se bave migrantima iz sar iz tuzle slali u Bihać upućivali na Biru gdje će dobijati odjeću hranu, iz RS-a su slali u Biru i taj dio grada je bio pregažen”.

Nepoželjni u Republici Srpskoj, nemaju gdje u USK, u augustu na takozvanoj ničijoj zemlji u Bosanskoj Otoci nalazilo se stotine migranata.

Kao i ljetos, Evropska unija ponovo izražava zabrinutost za krizu u BiH, poziva na hitno rješavanje. Do tada, naslovnice humanitarne katastrofe iz naše zemlje obilaziće svijet.

SELAM MIDŽIĆ, tajnik CK Grada Bihaća

“Ovo je ispod svakog nivoa da ljudi mogu biti u ovakvim uslovima, u ovakvom prostoru i da mi to svi samo gledamo”.

Građani su položili test humanosti najvišom ocjenom, ali zbog prepucavanja i neodgovornosti državne vlasti izgubili su strpljenje. Digli su glas u Bihaću, Velikoj Kladuši, Blažuju, Hadžićima, Otesu i ne samo zbog prisustva velikog broja migranata, nego i zbog učestalih međusobnih obračuna migranata,tuča, ali i ubistva mladog Sarajlije Jasmina Berovića. Ovakva je bila
migrantska 2020., a vrlo izvjesno i 2021. godina.

BHRT