Taj trend je utoliko više zabrinjavajući zbog toga što se smanjuju resursi za proizvodnju hrane i zbog toga što klimatske promjene otežavaju tu proizvodnju. Ohrabrujuće je to što je sve više mogućnosti za smanjenje količine bačene hrane.
Pa tako privredni subjekti odnedavno ne plaćaju PDV za doniranu hranu. Ne izostaju ni privatne inicijative kako bi što manje hrane završilo u kanti za smeće. Jedna takva inicijativa nastala je u Tuzli. Zove se Yugohrana, a iza nje stoji Maid Huremović koji je razgovoru za Klix.ba govorio u Yugohrani.
Šta je Yugohrana
Naime, riječ je o konceptu koji duže vrijeme postoji u Evropi, a Huremović je kao pozitivan primjer tog koncepta istakao dansku aplikaciju Too Good To Go. Preko ove aplikacije je od 2015., otkada postoji, od bacanja spašeno više od 400 miliona obroka, ima 100 miliona registrovanih korisnika i 175.000 poslovnih partnera.
Huremović radi na tome da Yugohrana ne bude samo digitalna platforma, već i, kako je naveo, pokret kojim će se graditi solidarnost i empatija. Objasnio je zašto se odlučio za naziv Yugohrana.
“Yugohrana je nastala iz prelijepih, nostalgičnih priča mojih najmilijih. ‘Yugo’ predstavlja Jugoslaviju, a to je naša zajednička prošlost i emocionalna povezanost s vremenom. ‘Hrana’ je ono što spaja sve nas. Vjerujemo da je to simpatična i zvučna igra riječi, ali se iskreno nadamo da će ime biti sekundarno. Nama je važnija ideja i plemenita poruka koju želimo poslati, da nahranimo komšiju, da ne zaboravljamo najbližeg. Ime je manje relevantno”, naveo je.
Govoreći o tome koja je svrha njegove platforme i kako ona funkcioniše, istakao je da nije samo cilj smanjiti bacanje hrane, već pomoći da hrana bude cjenovno pristupačnija.
“Spajamo dvije strane koje se često mimoilaze. Jedna strana je ona s viškom hrane i ne zna šta s tim viškom, a druga je ona koja bi taj višak hrane rado iskoristila, ali joj je često nedostupna”, dodaje.
Ponovio je da je Yugohrana digitalna platforma, internetska stranica, te je obrazložio koja joj je funkcija.
“Partneri, poput supermarketa, pekara, restorana i drugih ugostiteljskih objekata, svaki dan unose pakete hrane koji im ostaju na kraju radnog dana. To je hrana i dalje svježa i potpuno sigurna za konzumaciju, ali se inače ne može prodavati sljedeći dan. Korisnici aplikacije mogu rezervisati te pakete po znatno nižim cijenama i preuzeti ih direktno na lokaciji. Time spašavamo obroke, smanjujemo ekološki otisak i doprinosimo borbi protiv siromaštva i bacanja hrane”, naglasio je Huremović.
Partneri Yugohrane su supermarketi, pekare i ugostiteljski objekti (Ilustracija: Yugohrana)
Prema njegovim riječima, s obzirom na to da su mlada kompanija, nemaju stalne partnere, ali rade na tome da se to promijeni. Tako da im je još jedan cilj okupiti brojne supermarkete, pekare i ugostiteljske objekte.
“Potencijalni partneri su svi oni koji svakodnevno imaju višak hrane koja je još uvijek kvalitetna i sigurna za konzumaciju. Ako ste vlasnik ili predstavnik takvog privrednog subjekta, pozivamo vas da nas kontaktirate. Objasnit ćemo vam kako proces funkcioniše, dogovoriti detalje i uspostaviti podršku. Naš tim će stupiti u kontakt s vama i pružiti svu potrebnu podršku kako bi saradnja bila jednostavna i korisna za sve”, poručio je.
Ko su kupci i koliko košta
Najčešći kupci obroka koje osigurava Yugohrana su studenti, mlade porodice, penzioneri i svi oni koji, kako je naveo, podržavaju održiv način života. Osvrnuo se na cijene hrane koju osiguravaju i prodaju.
“Paketi će našim korisnicima biti dostupni po znatno nižim cijenama jer nam je cilj spasiti hranu i omogućiti da što više ljudi dođe do nje po pristupačnoj cijeni. Cijenu paketa određuju naši partneri i to zavisi od veličine, sadržaja i procjene vrijednosti samog paketa. Ako partner odluči donirati paket, on će imati simboličnu cijenu ili će biti potpuno besplatan. Želimo ostaviti prostor i za solidarnost jer vjerujemo da među našim partnerima postoje oni koji žele pomoći bez finansijske koristi”, naglasio je.
Mladi među kupcima obroka iz Yugohrane (Ilustracija: Yugohrana)
Sagovornik Klix.ba uvjerava u to da će se kvalitet hrane redovno pratiti, a da korisnici imaju mogućnost ostaviti recenziju i ocijeniti svaki paket hrane. Podsjetio je na to da se time stvara povjerenje i transparentnost te omogućava drugima da imaju bolji uvid u ponudu. Naveo je da će povratna informacija od korisnika biti ključna u očuvanju standarda i poboljšanja usluge.
Koliko hrane se baci u Bosni i Hercegovini
Istakao je podatak Programa Ujedinjenih nacija za okoliš (UNEP) da se u Bosni i Hercegovini godišnje baci 273.000 tona hrane, što je ocijenio kao ogromnom količinom.
“Kada pogledamo širu sliku, količina hrane bačene po glavi stanovnika u Bosni i Hercegovini je jednaka evropskom prosjeku. Svaka osoba u Evropskoj uniji u prosjeku baci 132 kilograma hrane godišnje. Iako smo manja zemlja, naš problem nije manji. To je ogromna količina hrane kojom bi se moglo pomoći ljudima i smanjiti otpad”, ukazao je.
Smatra da je situacija globalno još alarmantnija jer se godišnje baci 1,05 milijardi tona hrane, što je petina hrane namijenjene potrošačima.
Koja hrana se baca i zašto se baca
Napomenuo je na to da se uglavnom baca hrana koja je lako kvarljiva i koja brzo gubi svježinu, kao što su voće i povrće, mliječni i pekarski proizvodi.
“Primjera radi, pekare često imaju višak hljeba i peciva, koje ne mogu prodati do kraja dana, a još su potpuno svježi. Restorani često imaju višak gotovih jela ili sastojaka koje ne uspiju iskoristiti do kraja dana. Supermarketi često bacaju hranu sa skorim istekom roka trajanja, poput mliječnih proizvoda, svježeg mesa ili pakiranog voća i povrća, a koji se zbog propisa ne mogu prodavati”, dodaje.
Naveo je da je teško direktno utjecati na količinu hrana koju bacaju domaćinstva jer ona zavisi od individualnih navika, kupovine i planiranja obroka. Razlozi zbog kojih građani Bosne i Hercegovine bacaju hranu nisu drugačiji od onih u drugim zemljama.
“Prvenstveno, često se dešava prekomjerna kupovina – kupi se više nego što se može potrošiti u određenom vremenu. Obroci se loše planiraju te je nedovoljna pažnja pri čuvanju hrane, što dovodi do njenog kvarenja. Mnogi bacaju hranu zbog isteka roka trajanja, iako ta hrana često može biti i dalje sigurna za upotrebu, ali zbog straha ili neznanja se baci. Navike, komfor i nekada nedostatak svijesti o vrijednosti hrane su dodatni faktori koji utječu na bacanje”, izjavio je Huremović.
Opći odnos građana Bosne i Hercegovine prema hrani je ocijenio kao dvosmjernim.
“S jedne strane, mnogi cijene hranu i nastoje je pažljivo koristiti jer smo ipak društvo koje je prošlo kroz periode oskudice i zna važnost hrane. S druge strane, primjetna je i doza komfora koja dolazi s boljim životnim standardom, što često rezultira time da se ne iskoristi sav potencijal hrane koju imamo. Nažalost, nerijetko bacamo hranu iz neznanja, lošeg planiranja ili jednostavno jer nam je lakše odbaciti nego pokušati iskoristiti višak”, upozorio je.
Ne smijemo dopustiti, kako je poručio, da nam komšija bude gladan dok nepotrebno bacamo hranu.
Savjet građanima
Kako bi smanjili količinu hrane koju bacate, savjetovao je da planirate kupovinu i obroke kako bi kupovali ono što vam zaista treba i što ćete potrošiti. Dao je i još neke savjete.
“Redovno provjeravati rok trajanja i pravilno čuvati hranu kako bi duže ostala svježa. Važno je koristiti ostatke hrane i shvatiti da od se od njih mogu napraviti novi obroci, pa se na taj način neće samo smanjiti otpad, već i uštedjeti novac. Kad god možete, trudite se učiniti ispravnu stvar, pokušajte podijeliti višak hrane s komšijom ili onima kojima je potrebna”, sugerisao je.
Huremović je naveo da će i na svojoj platformi Yugohrana objavljivati savjete kako sačuvati hranu.
(Klix)
