Istraživanje tržišta rada za 2025/2026. godinu, koje je provela Javna ustanova Zavod za zapošljavanje Republike Srpske, obuhvatilo je 944 poslodavca iz različitih dijelova Republike Srpske. Dobijeni podaci ukazuju da, uprkos nešto manjem broju poteškoća pri zapošljavanju u odnosu na prethodnu godinu, više od trećine anketiranih i dalje otežano dolazi do potrebne radne snage.
Kao najčešći razlozi navode se nedostatak kandidata sa odgovarajućim zanimanjima i vještinama, nezainteresovanost za određena radna mjesta te izostanak radnog iskustva. Izražene su i razlike među regijama – najveće poteškoće bilježe Istočno Sarajevo i Bijeljina, dok Banja Luka, posmatrano u apsolutnim pokazateljima, ima najviše preduzeća koja se suočavaju s deficitom radnika.
Rezultati ukazuju i na promjenu prioriteta pri zapošljavanju. Poslodavci u manjoj mjeri insistiraju na formalnim kvalifikacijama, a sve više vrednuju praktična znanja i konkretne vještine, što upućuje na strukturni nesklad između obrazovnog sistema i potreba privrede. U kvalitativnim odgovorima istaknuti su i faktori poput prisustva sive ekonomije, sezonskog karaktera pojedinih poslova, slabijih radnih navika te izražene orijentacije dijela nezaposlenih ka zaposlenju u javnom sektoru.
Kada su u pitanju planovi za 2026. godinu, primjetan je izraženiji optimizam. Zapošljavanje planira polovina ispitanih, a 472 poslodavca iskazala su potrebu za ukupno 1.920 novih radnika. Najveća potražnja očekuje se u prerađivačkoj industriji, trgovini i građevinarstvu. Oko 80 posto traženih radnih mjesta odnosi se na zanimanja sa srednjom stručnom spremom, prvenstveno zanatske i uslužne profile.
Promjene u odnosima na tržištu rada potvrđuje i podatak da više od 72 posto poslodavaca namjerava povećati plate tokom 2026. godine. Ipak, kod većine će rast iznositi do 10 posto i biti usmjeren prije svega na zadržavanje postojećih zaposlenih.
Istraživanje također pokazuje izraženu spremnost poslodavaca za zapošljavanje ranjivih kategorija stanovništva, posebno mladih bez radnog iskustva, žena iz ruralnih sredina i osoba starijih od 50 godina, što stvara osnovu za kreiranje ciljanih aktivnih mjera zapošljavanja.
U pogledu načina pronalaska radnika i dalje preovladavaju neformalni kanali, dok je korištenje institucionalnih mehanizama ograničeno. Iako se prepoznaje manjak potrebnih vještina, većina poslodavaca ne planira organizovati sistemske obuke, već se osposobljavanje uglavnom odvija kroz rad na samom radnom mjestu.
Zaključci istraživanja ukazuju da ključni problem tržišta rada više nije nedostatak radnih mjesta, već manjak radnika sa adekvatnim praktičnim znanjima, vještinama i radnim navikama, što nameće potrebu snažnijeg povezivanja obrazovnog sistema i privrede, kao i dodatnog jačanja aktivnih politika zapošljavanja.
