„Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov.“ Meša Selimović
Školska lektira
Pripadam generaciji sretnika ili nesretnika, koji su kroz obrazovanje razvijali znanja, vještine, stavova i vrijednosti koje su nas osposobljavale da uspješno manje ili više zadovoljavamo svojstvene potrebe i interese. Da razvijamo svojstvenu ličnost u mogućnosti osobnog potencijala. Da poštujemo druge osobe i njihov identitet, potrebe i interese, uz aktivno i odgovorno učešće u ekonomskom, društvenom i kulturnom životu kao i demokratskom doprinosu razvoja društva.
U tom obrazovnom sistemu bila je obavezna a i ne obavezna školska lektira. Pomagala je kod učenje čitanja, razumijevanja, kritičkog mišljenja, analize i sinteze, učenje materinjeg a i drugih jezika i još štošta iz sveukupne povijesti ljudskog roda kojeg je trebalo upoznavati.
Mnoge je svojim obimom iritirala ali ako ste bili skloni maštanju i odrastali u malom selu s pogledom na grad, lektira je bila prijatan bijeg u neka druga vremena, u neke druge svjetove koji su se nalazili na nevidljivim stranama brda kojima je bio okružen grad.
Gospoda Glembajevi
Ne mogu nakon toliko vremena da se sjetim da li sam Glembajeve čitao kao školsku lektiru ili neobavezno gradivo, kojim sam produbljivao svoje znanje o sjaju i bijedi ljudskog života ali ta snažna drama me nevjerojatnom točnošću asocira na današnji život u Bosni i Hercegovini.
Krleža je, kroz svoje živopisne likove uspio okarakterizirati psihologiju ličnosti u borbi s vlastitim mislima. Također je stvorio svojim opisom građansku sliku likova sa već dodijeljenim ulogama kojim možda i nisu zadovoljni ali se moraju uskladiti s njima i dati svoj doprinos obitelji i društvu u kojem su se našli.
Temelj te Krležine drame je psihološki dijalog jer bez obzira na čovjekov status u društvu on se na kraju uvijek pokorava onom što je veće od njega, svojim mislima i emocijama. Pokorava se načinu na koji odgovara na osobno ja. Svojim osobnim pristupom odgovara na ono što ga okružuje i što mu se dešava u vremenu u kojem živi. U tom vremenu kao i svakom drugom dolaze do izražaja osobne želje, ljubav, mržnja i strah. Strah od smrti, strah od života. Uvjerava nas da će čovjek uvijek ostati razbijen podjelom između tuđih i vlastitih želja i nadanja.
Bosna i Hercegovina
Životna stvarnost u Bosni i Hercegovini kao de je prenijeta iz Glembajevih da je njeni stanovnici žive u njenoj složenoj punoći opterećeni njenim teretom. Ali dok se kod Glembajevih dešava sve u jednoj noći. U tako reći nekoliko sitnih sati u kojima se besramno, divlje, surovo, skidaju maske pokrivenog sjaja i otkrivene bijede te bogate bankarske obitelji; u Bosni i Hercegovini ta noć traje trideset godina.
Poslije te noći kod Glembajevih ništa više nije bilo isto kao ni za sve one koji su ih poznavali. Ta noć je pokazala da se sve ono naoko istinito ili postojeće pokazuje kao laž. A u isto vrijeme ističe kakva je to zapravo odvojenost materijalno bogatih i društveno moćnih. Šta je ona, ta odvojenost ljepšeg života ako je u ljudskom smislu prikazana kao slika moralno posrnulih, siromašnih i bezdušnih ljudi.
Bosanskohercegovačka tridesetogodišnja noć
Bosanskohercegovačka tridesetogodišnja noć je započela 14. prosinca 1995. godine kad je Daytonski sporazum službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu. Odmah nakon potpisivanja svima je bilo jasno da ništa nije jasno. Potpisana verzija bila je na engleskom jeziku ali to nije smetalo potpisnicima sporazuma da zadovoljno trljaju ruke jer praveći se Englezi bili su uvjereni kako su nadmudrili svoje političke protivnike.
Srbi raširenog osmijeha i srdačnih zagrljaja shvatili su tu opciju kao stvaranja srpske državne tvorevine kojoj je dodijeljena dvotrećinska bosansko-hercegovačka teritorija s perspektivom njenog priključenja Srbiji. Orila se pjesma. Tko to kaže tko to laže Srbija je mala.
Bošnjaci radosni potpisanim sporazumom u stvorenoj neovisnosti države svoje oduševljenje su izrazili dočekavši svog predsjednika riječju – Aferim – jer su u toj neovisnosti vidjeli mogućnost transformacije kojom bi Bosnu i Hercegovinu pretvorili u unitarnu tvorevinu. Takvu koja bi u uvjetima, bošnjačke apsolutne brojčane nadmoći faktično funkcionirala kao bošnjačka nacionalna država.
Hrvati kao najstariji autohtoni narod u Bosni i Hercegovini, su vidjeli Bosnu i Hercegovinu kao složenu konfederativnu državu triju nacionalno-teritorijalnih jedinica, pri čemu bi hrvatska jedinica zauzimala oko trećine njena teritorija. Pošteno, što bi se političkim izrazom reklo. Iako je bio prosinac činilo se da je Bosnom i Hercegovinom behar procvjetao i da nikog život nije razočarao.
Što se zaboravilo?
U tom oduševljenju zaboravilo se da samo legalno Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine je imalo pravo po važećem Ustavu Države donijeti odluku o potpisivanju Daytonskog sporazuma. Nikada nije donijelo takvu odluku, a to nije učinila ni Parlamentarna skupština Republike Bosne i Hercegovine. Još uvijek je ovlašteni tumač Ured visokoga predstavnika OHR. Nitko se nije obzirao na činjenicu da je potpisan bez znanja građana Bosne i Hercegovine. Da nikad nije službeno preveden niti je ratificiran u parlamentu i nikad nije objavljen u Službenom glasniku.
Glembajevi na djelu
Nakon trideset godina još uvijek svaki konstitutivni narod sa svojim Glembajevima i dalje ima svoju viziju buduće države u zamršenoj Daytonskoj drami. Trideset godina su donošene epohalne i spasonosne promjene koje su išle nikud. Međunarodna zajednica nesigurna u svoje vlastite sposobnosti prepustila je viziju stvaranja moderne Bosne i Hercegovine domaćim političarima koji poput Glembajevi nisu razumjeli da vizije nastaju u okviru intuicije i često su pokretač intelekta, ali su veoma često proizvoljne i nepouzdane. Ako političar, ne razumije da politika pretpostavlja početnu raznovrsnost stajališta, pa je pomirenje razlika među uključenim stranama također jedan od njenih ciljeva, tad vidi samo vlastiti cilj u vlastitoj viziji, gubeći iz vida da se svaki cilj pogotovo politički, postiže predlaganjem rješenja koje se smatraju racionalnim i ispravnim. Bogatstvo Glembajevi je nastalo na pljački i ubojstvu, pa se ubrzo pristupilo tom metodu kojem je pomagala nerazumljiva društvena struktura države.
Državna struktura Bosne i Hercegovine u međunarodnoj stručnoj literaturi smatra se kompleksnom i nefunkcionalnom. Nerijetko, ova država se zbog administrativne podjele naziva „čudovištem“ ili „zbrkanom demokracijom“. A unutar Bosne i Hercegovine i samo stanovništvo je skeptično u odnosu na državu i njene strukture ali u većinskoj bijedi je opčinjeno Glembajevim sjajem ne videći ili ne želeći da vidi spletke, prevare, nerazumijevanje i nezasitnost svojih lidera koja će prije ili kasnije dovesti do tragičnog raskola.
Nakon svih mogućih i nemogućih političkih opcija u 30. godišnjoj tražnji, Dayton se vratio na početak. Što samo ukazuje da je taj sporazum idealno rješenje za političke interesne elite koje su utkane u sve strukture društvenog života koje donose novac a koji se nemilice sliva u privatne džepove.
Stvarnost produžene noći
Pomalo već postaje i neukusno ali je potrebno uvijek iznova na vidjelo iznositi stvarnost da bi se probudila svijest najsiromašnijeg naroda u Europi. U toj stvarnosti smo svjedoci kako je lako zarobiti institucije, čiji su autoriteti sistematski uništeni a koji tek na poticaj političke elite djeluju u skladu sa zakonskim ovlaštenjima ali nikad ne ostvare rezultat rješenja problema. Kako će se u produženoj noći bosanskohercegovački Glembajevi nadograđivati ostaje da se vidi ali jedno je sigurno da u tom nadograđivanju neće biti narodnog interesa o kojem se toliko govori i o kojem će se govoriti još godinu dana do novih izbora. Ti izbori mogu biti presudni ako ne budu u skladu sa željama vladajuće elite.
Da li je moguće da se i nakon trideset godina ne vidi taj svjesni nacionalni politički put kojim političari lako i bezbrižno koračaju vrteći nacije u impotentnom krugu. U tom impotentnom krugu mnogi Bošnjaci, Srbi, Hrvati su na čekanju. Jedni čekaju na Zavodu za zapošljavanje, drugi da ih gazda ponovo pozove na posao a treći čekaju na nekoliko zarađenih plata a penzioneri sa strahom čekaju početak svakog mjeseca.
Zadaća jednog naroda
Zadaća jednog naroda je da stvori svijet prema vlastitim mjerilima, idejama i doživljajima pridržavajući se pri tom svog bogatog identiteta koji izgrađuje njega a i druge u njegovom okruženju. Njegova je zadaća da uz pomoć bosanskohercegovačke pristojnosti osvijetli tamne ćoškove nacionalizma kojim je zarobljen. Narodi Bosne i Hercegovine mogu se i dalje prepustiti strategiji nacionalni oligarhija zavadi pa vladaj, čekajući da im političke elite prodube strategiju u borbi za preživljavanje pod motom ponizi pa vladaj. Zašto čekati da podijeljeno nacionalno društvo ujedine u podjeli na gladne i pohlepne, na blještave i bijedne.
Potrebno ozdravljenje
Unatoč svim Glembajevima prognozama za predivnu zemlju dovoljno je pogledati školska dvorišta i vidjeti djecu kako uživaju u trenutcima radosti u čistoći svog djetinjstva da bi se razumjela izdržljivost u borbi za opstanak naroda. Različite nacionalnosti ne smetaju djeci da uživaju u svom čistom djetinjstvu. Zaprljaju se bolešću odraslih tijekom odrastanja.
Te bolesti treba odbaciti u upotrebi svih raspoloživih dobrih osobina koje nas približavaju u zajedničkoj želji boljeg društva. U ovom današnjem treba probuditi zaboravljene kategorije tolerancije, suosjećanja, ljubavi, ljepote i znanja. Razne katastrofe nas uvjere da te kategorije postoje u narodima Bosne i Hercegovine i one moraju biti dio građanskog i osobnog identiteta. Ljudski život je kratak i kroz njega se može proći bez svijesti o osobnoj odgovornosti i osobnom potencijalu ili naporu u ostvarenju boljeg, ljepšeg, bogatijeg društva.
Godina u produženoj noći će brzo proći. Tijekom njenog prolaska poput Mjeseca iznad Bosne i Hercegovine svijetlit će pitanje želite li u hladan mrak Glembajevih ili postajete svjesni da kao pojedinci različitih naroda vrijedite puno više u zajedničkoj domovini. Ostaje da se vidi kakav će biti vaš a i moj izbor.
(Jajce Online)
