S Marjanom Vidmarom, Jureom Velepecom, Zoranom Ćosićem, Andrejom Lanišekom i Franjom Jakovcem bio je dio biatlon tima koji je predstavljao Jugoslaviju.
Neponovljiv događaj
Govoreći za portal Radiosarajevo.ba prisjetio se tog perioda i objasnio koliki značaj nose te Igre.
“Četrdeset godina je prošlo, a sarajevske Olimpijske igre su još uvijek žiža interesovanja. Ta vrijednost koju sada obilježavamo poslije toliko vremena znači da su Igre stvarno bile dobro organizovane i da su ostale u srcima cijele regije”, rekao je Lopatić za Radiosarajevo.ba i nastavio:
“Ovih dana imate proslavu Olimpijskih igara i u Sloveniji, Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Dobio sam pozive sa svih strana. Jedno zajedništvo koje je organizovalo tu Olimpijadu, duša koju su pružili Sarajevo i okolina, mislim da je to neponovljivo. Zbog toga vjerovatno i imaju ovoliku pažnju. Zaista se s ponosom sjećam i radujem što ću ostati mali dio historije kao učesnik domaćina”.
Prisjetio se same organizacije, za koju kaže da je bila u rangu Igara koje su došle mnogo kasnije.
“Poslije toga sam kao takmičar učestvovao na Olimpijskim igrama u Albertvilleu, a kao trener sam išao na još četiri Olimpijade. Kada se vratite 40 godina unazad vjerujte da to nije bila velika razlika. Zbog te koreografije kakva je prikazana na Koševu i svega onoga što se dešavalo tada može se reći da su i u ono vrijeme to bile moderne Olimpijske igre. Tadašnja Jugoslavija je nekim svojim ugledom zbližila Istok i Zapad. To je bilo jedno područje, država koja je imala zaista veliki utjecaj u svijetu i organizovala to perfektno. 25 miliona ljudi tadašnje Jugoslavije živjelo je za te Igre, koje će zauvijek ostati u historiji”.
Ogroman pritisak
Lopatić je nastupio u disciplini sprint gdje je osvojio 57. mjesto. To nije rezultat koji je priželjkivao, ali su mu ostala najljepša sjećanja.
“Rezultatski to za mene nije bilo dobro jer sam na prethodnom SP-u u Rusiji bio 25. Očekivao sam mnogo bolji plasman. Imao sam tad 20 ili 21 godinu i bio sam među mlađim takmičarima. Za mene je to bio ogroman pritisak i kao sportiste i kao domaćina pred svojom publikom. Slabo sam gađao u tim utrkama i ispustio sam željeni plasman. Sport je takav. Gdje planirate – ne uspijete, gdje ne planirate – uspijete. Imam žal za tim, ali sve ostalo je u najboljem sjećanju”.
Otkrio nam je i jednu zanimljivu anegdotu iz svoje karijere, koja je nastala u predratnom periodu.
“Kao junior imao sam dosta dobrih rezultata u tom vremenu. Rezultat je varirao od takmičenja do takmičenja. Poslije smo u Albertvilleu nastupili kao Jugoslavija bez Slovenije. Jedna zanimljivost veže se za taj period. 1989. bili smo na zajedničkim pripremama, a onda tamo nastupili kao dvije države. Sve moje kolege iz reprezentacije su branile boje Slovenije, dok sam ja nastupio za Jugoslaviju”, dodao je Lopatić u razgovoru za Radiosarajevo.ba.
