Talijanski otok Palmarola u Tirenskom moru nema ceste, trajektnog pristaništa, signala niti električne energije, a opet se nalazi na popisu želja avanturista željnih pravog odmora.
Na mali talijanski otok smješten u morskom dvorištu Napulja dolazi se brodićem s otoka Ponze ili pak turističkim turama iz Rima. Kada joj se približite, prepoznat ćete je po liticama koje se strmo uzdižu iz mora, a na otoku će vas dočekati uvale, morske špilje i mreža pješačkih staza koje vode u unutrašnjost. Bez stalnih stanovnika, Palmarola je odredište koje oblikuje priroda, a ne turizam. Na otoku postoji samo jedan restoran, O’Francese, koji poslužuje svježu ribu i ono što se zaplete o mreže, a ujedno i nudi smještaj koji je popunjen mjesecima unaprijed. Posjetitelji se na Palmarolu dolaze isključiti od svijeta. Dane provode na suncu, u moru ili pod zvijezdama.
Jedna od omiljenih aktivnosti na Palmaroli je i noćno planinarenje do vrha otoka i promatranje izlaska sunca.
Između palmi
Danju se pak otok istražuje stazama koje vode u unutrašnjost prema ruševinama srednjovjekovnog samostana i ostacima prapovijesnog naselja. Obalu otoka možete istraživati gumenjakom i promatrati litice koje tvore neobične oblike. Okolne vode privlače kajakaše i ronioce s bocama. Jedine životinje koje će posjetitelji vjerojatno susresti na kopnu su divlje koze, koje lutaju između niskih palmi po kojima je otok dobio ime. Vlasništvo nad otokom datira iz 18. stoljeća, kada su napuljske obitelji poslane da nasele Ponzu dobile dopuštenje da među sobom podijele Palmarolu.
Jednom godišnje…
Danas je podijeljena na brojne parcele koje drže obitelji i dalje nastanjene na Ponzi. Male špilje na liticama pretvorene su u jednostavne privatne nastambe, neke obojene u bijelo i plavo.
Ribari su ih povijesno koristili kao zaklon tijekom oluja, a mnogi vlasnici i danas u njima drže zalihe hrane, u slučaju da loše vrijeme onemogući povratak. Svake godine u lipnju ribari iz Ponze plove do Palmarole na blagdan svetog Silverija, noseći cvijeće do kapelice. Sudionici se naizmjenično penju strmim kamenim stepenicama kako bi se pomolili i zahvalili.
Mnogi muškarci s Ponze, nose ime po svecu koji je njihov zaštitnik, a neki od stanovnika smatraju da je Silverijev duh prisutan u vodama Palmarole.
