Svjedočanstva o zlostavljanju djece u SOS Dječijim selima u Sarajevu potresla su javnost, otvarajući pitanje mehanizama zaštite djece u ustanovama zbrinjavanja i njihove efikasnosti u praksi.
Po saznanju za konkretne slučajeve, uprava SOS Dječijih sela u Sarajevu pokrenula je internu istragu te najavila osnivanje posebnog odjela posvećenog isključivo sigurnosti djece. „U organizaciji danas postoji posebno radno mjesto posvećeno zaštiti sigurnosti djece. Savjetnik za zaštitu sigurnosti djece, pored prevencije i edukacije, vrši aktivni monitoring i kontrolu procesuiranja svake prijave“, navodi se u saopćenju ove organizacije.
SOS Dječija sela naglašavaju da imaju nultu toleranciju na nasilje, ali istovremeno ukazuju na ograničenja s kojima se suočavaju kao nevladina organizacija. „Svjesni smo da kao NVO nemamo i ne možemo imati ovlasti kakve imaju nadležne javne institucije i vjerujemo da do potpunog rasvjetljavanja ne može doći dok država ne nađe način da se suoči sa historijskim slučajevima“, poručuju iz organizacije.
Pitanje nadzora nad radom ustanova zbrinjavanja djece dodatno komplikuje situaciju. Aleksandra Marin-Diklić iz Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH istakla je problem neujednačenog nadzora u Federaciji BiH, gdje postoji 14 ustanova za djecu bez roditeljskog staranja, od kojih je šest javnih, dok su ostale osnovane od strane nevladinih organizacija ili privatnih lica. „Konkretno, SOS Dječija sela su međunarodna organizacija, a problem nadzora nad njihovim radom je evidentan“, kazala je Marin-Diklić.
Centri za socijalni rad, koji su zakonski staratelji djece, obavezni su da prijave svaki oblik nasilja nadležnim institucijama. „Neovisno o tome na koji način je osnovana ustanova, ona podliježe odgovornosti organu koji daje saglasnost za smještaj te djece, što znači da nadzor postoji od strane resornog ministarstva“, pojašnjava Vildana Nalić iz Centra za socijalni rad Tuzla.
Međutim, iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike ranije su tvrdili da ne posjeduju Inspektorat za socijalnu i dječiju zaštitu, te samim tim nemaju nadležnost da poduzimaju bilo kakve aktivnosti u vezi s nadzorom nad ustanovama socijalne zaštite. Do zaključenja ovog priloga, iz Ministarstva nisu dostavili odgovor na pitanje ko je odgovoran za sigurnost djece u ovim ustanovama.
