Stoljećima je knjiga služila kao primarni izvor informacija i znanja, no razvojem tehnologija mnogi posežu za digitalnim pametnim uređajima zbog čega stručnjaci upozoravaju na pojavu funkcionalne nepismenosti – odnosno opadanja sposobnosti tečnog čitanja i shvatanja pročitanog. Koliko danas čitamo i koji su najčešći izgovori za nečitanje provjerili smo na Svjetski dan knjige.
Dino Spahić, učenik je prvog razreda Druge gimnazije i mladi pjesnik koji s nestrpljenjem čeka promociju svoje prve zbirku poezije. Naziv zbirke je „Zvjezdani katalog“ a inspiraciju je pronašao u životnim situacijama.
Dino Spahić, učenik Druge gimnazije Mostar:
“Koje nisu uvijek bile baš najmilije, njih sam pretvorio u stihove kako sam najbolje mogao. Okvirno je 50 pjesama, a pisanje je išlo fluidno s tim da sam imao nacrt u glavi kako bi to sve skupa trebalo izgledati”.
A uživa i u čitanju proznih djela, baš kao i njegove kolege iz školske klupe koje su svjesne značaja i brojnih beneficija čitanja.
Dani Bošnjić, učenik Druge gimnazije Mostar:
“Mislim da je to vrlo bitno u našem obrazovanju, da razvijamo naš vokabular, da se znamo pravilno izraziti i da razvijamo našu maštu”.
Emina Salčin, učenica Druge gimnazije Mostar:
“Dok čitam kao da sam u nekom drugom svijetu, izaziva drugačije emocije, u jednom čitanju možete da se osjećate i srećno i tužno. Fino se osjećate, opustite se bez stresa ikakvog.”
No mnogo je onih koji ne razvijaju kulturu čitanja i radije pribjegavaju bržem dotoku informacija.
Naida Šemić, učenica Druge gimnazije Mostar
“Ne volim čitati, meni je to jednostavno dosadno, ne kontam poentu čitanja”.
Nejra Razić, učenica Druge gimnazije:
“Ne volim baš čitati, više provodim vrijeme s drugovima, mislim čitam ja neke strane knjige, izbaci mi na internetu pa se uživim ali čitanje mi nije interesantno.”
Problem nečitanja postao je izraženiji nakon pojave umjetne inteligencije. Za čitanje se traže, kaže profesorica Elvira, kratka i nezahtjevna djela, jer se ostavlja vremena samo za ono što je brzo i kratko.
Elvira Isaković Hrle, profesorica Bosanskog jezika i književnosti:
“Danas je važno putovati od A do B tačke što kraće, što brže stići na odredište, a ne uživati u putovanju, a čitanje i književnost to je bukvalno putovanje, nije važan cilj, gdje ćete doći, važno je da uživate u putovanju.”
Putovanje je to koje proširuje vidike, obogaćuje rječnik, razvija kritičko razmišljanje..
Često se pravdamo da nemamo vremena za čitanje, ali ukoliko bismo zamijenili bar 30 minuta svog vremena provedenog listajući društvene mreže, čitanjem stranica zanimljive knjige, u kratkom periodu došlo bi do velike promjene.
Pod motom „Razmjeni knjigu-produži joj život“, brojni građani i učenici odazvali su se razmjeni knjiga na otvorenom.
Da se čita više nego što se to percipira u javnosti, smatra direktor Narodne biblioteke, koja bilježi tendenciju rasta.
Omer Mičijević, direktor Narodne biblioteke Mostar:
“Prije dvije, tri godine smo imali oko 900 članova, sada imamo 1200, tako da je to rast od 30 posto i možemo biti zadovoljni.”
Koliko Mostarci čitaju ipak je kaže teško precizno odrediti, jer u gradu djeluju dvije javne biblioteke, više univerzitetskih i sveučilišnih, školskih biblioteka. Još uvijek smo, naglašava ispod evropskog standarda prema kojem bi trebalo biti oko 10 hiljada aktivnih čitalaca, a kod nas ih je upola manje.
