Inflacija u Bosni i Hercegovini i dalje predstavlja ozbiljan ekonomski izazov, a najveći teret snose građani s najnižim primanjima. Prema riječima redovnog profesora Ekonomskog fakulteta u Sarajevu i direktora Ekonomskog instituta u Sarajevu, Muamera Halilbašića, situacija je složenija nego što pokazuju zvanične brojke
Percepcija inflacije viša od realne stope
Jedan od ključnih problema jeste takozvana “percipirana inflacija”. Halilagić objašnjava da je porast cijena u sektoru hrane i pića čak 50%, što je znatno više od opšte stope inflacije. Budući da su ove potrepštine dio svakodnevne kupovine, građani imaju osjećaj da inflacija raste brže nego što pokazuju zvanični podaci. “Ono što nam nije na dohvat ruke, kao bankovni računi, tu nemamo percepciju poskupljenja, a banke nam uzimaju veće naknade za vođenje računa”.
Ko najviše osjeća posljedice?
“Inflacija najteže pogađa najsiromašnije slojeve društva. Oni s višim primanjima mogu prilagoditi potrošnju kupujući jeftinije alternative, dok oni s najmanjim prihodima već kupuju najjeftinije proizvode i nemaju mogućnost dodatne štednje na prehrambenim artiklima.”
“Dodatni problem predstavlja fenomen poznat kao “cheapflation” – brži rast cijena manje kvalitetnih proizvoda”, kaže nam Halilbašić i objašnjava: “To se dešava jer trgovci i proizvođači na skupljim proizvodima ostvaruju veće marže, pa dio troškova mogu amortizirati. Kod jeftinijih proizvoda to nije slučaj, pa se rast troškova direktno prebacuje na krajnje potrošače.”
Minimalna plata i efekti na cijene
Povećanje minimalne plate u Federaciji BiH dodatno je podstaklo rast cijena, jer su proizvođači i trgovci odmah reagovali povećanjem maloprodajnih cijena kako bi nadoknadili veće troškove rada. Ovaj efekat dodatno pojačava ekonomski pritisak na građane koji se već bore s visokim troškovima života.
Dok vlasti i ekonomski eksperti razmatraju dugoročne mjere za suzbijanje inflacije, građani BiH svakodnevno osjete posljedice kroz skuplje osnovne životne namirnice, bez realne mogućnosti da zaštite svoj standard.
