Studenti štafetni ultramaratonci, koji trče već deveti dan ka Briselu, stigli su večeras u Minhen, gdje su dočekani na Odeonsplacu, jednom od glavnih gradskih trgova, gdje su prethodno dočekani i studenti koji su vozili bicikle do Strazbura. Dočekali su ih građani, sada već uobičajeno, crvenim tepihom, povicima “pumpaj” i duvanjem u pištaljke, dodelivši im medalje. Odata je i pošta za ubijene u Ribnikaru, Duboni i Malom Orašju prije dvije godine, kao i za stradale u padu nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu.
„Za nas to nije samo tragedija koju pamtimo, već je to rana koju nosimo. Biti ovdje na početku nečeg novog, daleko od kuće, u Minhenu, ne znači da bježimo. Naprotiv. Nosimo ih sa sobom, nosimo ih kroz svaki kilometar koji pređemo. Večeras bismo željeli da im posvetimo tišinu, koja nas uporno podsjeća za šta se borimo. Večeras ćutimo 18 minuta, za sve njih i njihove porodice“, rekao je student koji je održao govor.
Građani su napravili špalir oko crvenog tepiha, a razvili su i transparent „Minhen protiv mašinerije“, aludirajući na transparent „Mašinci protiv mašinerije“, koji je jedan od simbola protesta studenata u Beogradu.
Okupljeni su nosili srpske zastave i balone u crvenoj, plavoj i beloj boji. Prisutan je i veliki broj redara koji brinu da sve prođe u najboljem redu, a tu je i policija.
Pripadnici srpske dijaspore razvili su i transparent „Računajte na nas“. Kako su neki od njih rekli za N1, studenti su ih ujedinili, i sada širom Njemačke sarađuju kako bi organizovali dočeke za njih. Dodali su i da se ranije nisu poznavali.
Već tradicionalno, studenti su napravili zajedničku fotografiju, sa transparentom „Minhen protiv mašinerije“.
Skup je počeo obraćanjem predstavnika srpske dijaspore, nakon čega je blokadni hor, prije nego što su studenti pristigli, izveo „Tamo daleko“. Otpjevali su i „Ovo je Srbija“ i „Za milion godina“.
Jednog od trkača – Darka, sačekale su majka i sestra, kao i šira familija, razvivši transparente podrške.
Darkova majka je za N1 rekla da ga iščekuju cijeli dan, i da on ni ne sluti da su u Minhenu.
„Podržavam ga od početka, sve te zahtjeve, vrijeme je da se promjene neke stvari“, kazala je Darkova majka.
Njegova sestra je kazala da se on nedjeljama pripremao za ovaj ultramaraton.
Više puta je, prema riječima organizacionog tima, na zahtjev studenata, mijenjan plan dočeka.
Zbog godišnjica masovnih ubistava u Ribnikaru, Duboni i Malom Orašju, večerašnji skup protekao je bez glasne muzike, ali ipak su se čuli povici „Pumpaj“ i pištaljke.
Ultramaratonci su jutros krenuli iz Salcburga i danas su pretrčali 137 kilometara.
Noć će provesti kod domaćina iz srpske dijaspore, a trkači sutra nastavljaju ka Augsburgu.
