Španska serija “Sky Rojo” o prostituciji pomjera granice vulgarnog

Hiper nasilna serija kreatora Alexa Pina, koji stoji iza uspješnice “La casa de papel”, zalazi u mračni svijet traffickinga, iz kojeg se izlaz plaća životom. Vizualizacija nasilja i seksualne eksploatacije žena s ekonomskog dna ima novi oblik.

“Najstariji zanat” u Španiji je posao koji generira 4 milijarde eura, što je skoro koliko i godišnji budžet BiH. Sad zamislite sve te profesore koji predaju na umjetničkim akademijama, hirurge koji nas svakodnevno “krpe”, tete u vrtićima i policiju koji čuvaju našu djecu, pa zamislite kako novac koji održava funkcioniranje institucija jedne države, tamo u Španiji proteče kroz ruke onih koji trguju tijelima skoro pola miliona prostitutki, koliko ih ima na tamošnjim ulicama.

A onda zamislite i brutalnu seriju koja se događa upravo u zemlji koja je najveći evropski korisnik seksualnih usluga, a koju je osmislio Alex Pina, kreator serija “Money Heist” i “White Lines”.

Svodnik Romeo (Asier Etxeandia) upravlja bordelom na jugu Tenerifa. On živi normalan porodični život, okupiran bolesnom suprugom i djecom kojoj treba pomoć u učenju. Za taj udobni građanski život zarađuje preko najgore vrste trgovinom ljudima, one u svrhu seksualne eksploatacije hispano žena, koje se regrutiraju iz južnoameričkih favela ili neke druge španske priče o bijedi i nesreći. Kada one pristanu na jedan od najgorih oblika preživljavanja, ostaju bez putnih isprava te rade kako bi otplatile neki fiktivni dug (donje rublje, šljokice, cipele, kontracepcija i sl.).

Na tom neonom osvjetljenom moralnom dnu, zatičemo tri antijunakinje, koje su tamo sišle “trbuhom za kruhom”. Coral (Veronica Sanchez) je profesorica biologije, Wendy (Lali Esposito) je lezbejka iz Argentine, a Gina (Yani Prado) je… u drugom stanju. Nakon mučne scene u kojoj skoro ubijaju svog svodnika, započinju bijeg i igru mačke i miša, kroz koju retrospektivno saznajemo njihovu predbiografiju, emocionalne odnose koje su razvile kroz svoj “posao”, kao i razloge njihovog prostituisanja.

Javna kuća od papira

Serija nas kroz dvadesetpetominutne epizode odvodi u bizarne situacije koje se događaju u bordelu, gdje zalaze opskurni tipovi, donoseći sa sobom i svoje najmračnije želje. Ne postoji vulgarnost koju će osoblje javne kuće odbiti ukoliko ju je klijent spreman adekvatno platiti. To su 18+ želje, pri čijoj realizaciji u scenama treba djecu poslati u drugu sobu.

Njihova vulgarnost je dosegla nove granice, ali su te scene stilizirane u maniru video spotova, s brzom izmjenom kadrova, u atmosferi koja podsjeća na neki miks Tarantinovih i Almodovarovih situacija. Naravno, Almodovar bi se u tim scenama pobrinuo za boje, žensku psihologiju i odjeću, dok bi Tarantino režirao scene nasilja i seksualnih perverzija, koje uključuju niz pomagala u vidu lanaca, maski i crvene umjetne kože, koja se našla u nazivu serije (na engleski je prevedena kao “Red Leatherette”).

Romeo je sa svojim pomagačima za petama triju unesrećenih žena, želeći osvetu za pokušaj ubistva. Osim fizičkog i seksualnog nasilja koje vrši nad svojim radnicama, egzotičnim plesačicama koje grle šipke i raznu klijentelu, vrši i emocionalno nasilje. U situacijama u kojima su one taoci, Romeo je sklon filozofiji koju primjenjuju svi zlostavljači, pa je njegovim prostitutkama lakše trpiti raznorazne gadosti od svojih klijenata nego slušati Romea. On kaže: “Svevišnji je prema kurvama bio milostiv. Dao im je 4 slobodna dana mjesečno zbog ciklusa, što je gotovo 50 slobodnih dana godišnje. Što je isto onoliko koliko imaju učiteljice”.

“Sky rojo” je gledljiv i funkcionira unutar stilizovanog trasha, nabijenog dobrom muzikom i akcionim scenama potjere. Očekujte da u tom (polu)svijetu ljude operiraju veterinari, da žene piju analgetike za životinje i da će vas Romeo, poput najelokventnijeg sindikaliste, ubijediti kako problem ne leži u bordelima. On smatra da bordele ne treba zatvarati, nego da treba iskorjenjivati siromaštvo, jer je ono uzrok zašto su žene primorane na takav posao, dok im on samo pomaže kao posrednik. U dvije godine samo jedna njegova radnica je prisiljena spavati sa skoro 10 000 klijenata, što u novcu donosi vrtoglave iznose, prehranjivanje ili liječenje članova njihovih porodica, koje su ostavile u favelama.

Druga sezona serije koju već zovu “Javnom kućom od papira”, najavljena je već za juli ove godine, na sveopće oduševljenje publike koja je uživala u potjeri za antijunakinjama sa margine društva. Svaka sekunda je važna u toj potjeri i možda posljednja u životima triju žena, a istovremeno toliko utopistička i apsurdna da su svaku od tih sekundi provele trčeći na visokim štiklama s platformama.

“Sky Rojo” ima banalnu radnju, prepunu melodramatskih elemenata, koji su karakteristični za latinoameričke sapunice. Te plitke emocije su isprepletene s brutalnim nasiljem, pa kada bi Tarantino režirao sapunicu, to bi bilo upravo to. U svakom slučaju, nesvakidašnje i podnošljivo i najkonzervativnijem gledatelju.

(Klix)