U posljednjih nekoliko dana na društvenim mrežama pojavila se vijest da je Akademija nauka i umjetnosti entiteta Republika Srpska dala podršku projektu rudarenja litijuma na području Majevice. Ova odluka izazvala je zabrinutost i ogorčenje među ekološkim organizacijama i lokalnim vlastima opštine Lopare, koje ističu da se na ovaj način ignorišu ozbiljni naučni dokazi o štetnim efektima takve eksploatacije.
Stručnjaci iz oblasti ekologije i geografije, kao i međunarodni naučni krugovi, već godinama upozoravaju na negativne posljedice rudarenja litijuma. Na naučnim skupovima Udruženja geografa Bosne i Hercegovine posebno su istaknuta izlaganja prof. dr. Ratka Ristića i prof. dr. Dragane Đorđević iz Srbije, koji su objavili rad pod nazivom „Primeri destruktivne rudarske prakse i osvrt na projekt ‘Jadar’ u Srbiji“ u časopisu Acta geographica Bosniae et Herzegovinae (broj 21/2024).
U radu je navedeno da planirana eksploatacija rude jadarita podrazumijeva godišnju preradu oko 1,6 miliona tona rude, proizvodnju preko 286.000 tona borne kiseline i 58.000 tona litij karbonata, te zauzimanje preko 553 hektara plodnog zemljišta za deponije. Upozorava se da bi upotreba eksploziva u procesu rudarenja izazvala sleganje terena na preko 850 hektara, dok su analize vode iz bušotina pokazale višestruko povećane koncentracije otrovnih materija, uključujući arsen, bor i litijum.
Rizik od ekološke katastrofe dodatno je povećan planiranim deponijama u plavnim zonama riječnih tokova Jadar i Korenita, što u slučaju poplava može dovesti do curenja otrovnih materija u riječnu dolinu i kontaminacije izvorišta pitke vode za više od 2,5 miliona ljudi u širem području.
Iz ovih razloga pozivamo Vladu Federacije BiH, kao i nadležne institucije i zakonodavce, da poduzmu neophodne mjere kako bi spriječili realizaciju rudarskih projekata na Majevici, koji prijete potpunom devastacijom prirodnih resursa i ugrožavanjem zdravlja lokalnog stanovništva.
Majevica mora ostati zaštićeno prirodno područje, sa sačuvanim izvorima vode, čistim zrakom, plodnim zemljištem i raznolikim biljnim i životinjskim svijetom. Njena zaštita nije samo pitanje ekologije, već i odgovornosti prema budućim generacijama, napisao je akademik Muriz Spahić.
