Sofići pozlatili istoriju i kulturu BiH

Nakit koji pravimo slika je ljepote naše zemlje i kulturno-istorijskog nasljeđa. Mala smo zemlja, ali imamo mnogo ljepota za pokazivanje i drago nam je da smo kroz primjerke koji nastaju u našoj radionici mogli dati doprinos da se te ljepote vide i van granica BiH, kazuje zlatar Sead Sofić koji sa bratom Senadom većim dijelom ručno izrađuje nakit.

Porodična tradicija Sofića datira iz 1929. godine i potekla je, navodi Sead, od nane Bekije, sestre jednog od najboljih zlatara kod kojeg je u to vrijeme učila tehnike filigrana – “danas su aktivne tri zlatarske radionice sa našim prezimenom, naša i radionica Fahrudina Sofića u Sarajevu te radionica Kenana i Adnana Sofića u Zenici”.

Vješte ruke braće, u radnji koja se od davnina ugnijezdila u Gazi Husrev-begovoj ulici na Baščaršiji, od zlata, srebra, bakra, bronze te dragog i poludragog kamenja stvaraju prava mala umjetnička djela u vidu nakita i suvenira.

“Sve počinje od koncepta, testiraju se različiti modeli dok se finalni ne usvoji kao nešto što će se proizvoditi u manjim serijama, a inspiracija za motive koji krase nakit dolazi iz kulturnih i istorijskih obilježja naše zemlje, formi i simbola koji nas čine prepoznatljivim”, pojašnjava Sead za “Nezavisne”.

Pored toga što izrađuju nakit po sopstvenim dizajnima, u saradnji sa Zemaljskim muzejom Bosne i Hercegovine (ZM BiH) od 2009. godine Sofići kreiraju replike starog bosanskog nakita koji je nastajao od trećeg vijeka prije nove era pa do 20. vijeka nove ere, a projekat je zasnovan na izradi predmeta inspirisanih arheološkim i etnološkim zbirkama.

Objašnjava da su pokušali pronaći reprezentativne oblike za određeni period i korištenjem plemenitih metala i poludragog kamenja te tehnika izrade nakita karakterističnih za taj period, uobličiti i redizajnirati motive koje su kovale zanatlije i tako pokazati da dizajn star stotinama godina može biti i danas aktuelan.

“Neki predmeti izgledaju slično originalnim primjercima, neki su doživjeli improvizacije na temu u procesu dizajna. Trudimo se održati formu koju nakit ima kad se radi tradicionalnim načinom izrade”, navodi čovjek u čijim rukama plemeniti metali dobijaju vanvremenske oblike.

Pored ručne izrade proizvoda te saradnje sa ZM BiH, Sofićima na čast služi i činjenica da je njihovoj zlatarsko-juvelirskoj radnji povjeren posao izrade glavne nagrade regionalno i svjetski poznatog Sarajevo film festivala – “Srce Sarajeva”.

“Festival je jedna od najvećih filmskih smotri u regiji i ova suradnja nam je velika čast. Nagradu je osmislila gospođa Agnes B., francuska dizajnerica, a na osnovu njene skice, Direkcija festivala povjerila nam je zadatak realizacije izrade nagrade i suradnja traje od 2004. godine”, ponosan je Sead.

Za “Nezavisne” objašnjava da nagradu za filmske radnike izrađuju od srebra te je polažu u posebne kutije, a da je svake godine nanovo uzbudljivo čekati imena dobitnika nakon glasanja žirija kako bi se i ona štampala uz nagradu. “Znači nam biti mali dio te divne priče koja je grad stavila na kulturnu mapu svijeta.”

Nakit koji braća izrađuju sa velikom posvećenošću bio je i dio brojnih izložbi te su svoj rad prikazali u Vašingtonu, Londonu, Strazburu, Zagrebu, Berlinu, Pragu, Beču… I sad imaju nekoliko poziva, ali, kako Sead navodi, “zbog situacije u kojoj se cijeli svijet zatekao sve je na pauzi do daljeg. Nadamo se ne još dugo.”

A nakit koji nastaje u porodičnoj radnji u Gazi Husrev-begovoj ulici, pored toga što je u svijetu viđen na izložbama, u taj isti svijet “otišao je” i posredstvom poznatih domaćih ličnosti koje ga radno nose, a kvalitet i autentičnost ručno rađenog nakita prepoznale su i brojne svjetske zvijezde.

“Kad nam ljudi šalju fotografije sa ulica širom svijeta na kojima se vidi da nose naš nakit, znamo da nismo pogriješili u misiji koju smo zacrtali. Uz rizik da zvučimo neskromno, zaista nas nose brojni poznati ljudi širom svijeta, i naši ljudi i ljudi koji su nas posjetili pa ponijeli neki komad nakita kao uspomenu na BiH i to interesovanje koje smo izazvali kod ljudi raznih generacija i iz raznih zemalja nam daje zaista veliku motivaciju za rad”, navodi Sead.

Sofići su u prvom redu proizvođači nakita, koji zatim prodaju. Svjedoci smo da je u današnje vrijeme veliki broj radnji koje se isključivo bave preprodajom nakita te smo Seada pitali da li je teško nositi se sa takvim stanjem na tržištu.

“To su dvije različite vrste senzibiliteta. Generalno, stvari proizvedene masovno su potrebne za moderan koncept življenja, a lijepo tražimo u ručno rađenim i rijetkim stvarima, gdje je više pažnje bilo moguće posvetiti detaljima”, priča zlatar.

Navodi da, izrađujući ukrasne predmete i suvenire inspirisane tradicijom kroz razumijevanje starih tehnika rada, pokušavaju dati neki moderan element priči staroj vijekovima, a opet da je komade koji izađu ispod njihovog “čekića” moguće nositi i na nedjeljnu jutarnju kafu i na crveni tepih.

“Kvalitet se, naravno, može naći i u masovnoj proizvodnji, mislim da ovdje razlika dolazi iz emocije koju ljudi imaju prema svojoj tradiciji i kulturi prošlih vremena te naše želje da je i dalje baštinimo u 21. stoljeću”, dodaje Sead i zaključuje da ručni rad sa sobom nosi činjenicu da je svaki komad bar malo različit od onog drugog iako se radi o istom modelu, jer se ne teži preciznosti – na taj način svaki prsten ili naušnice, iako dio jedne serije, budu jedinstveni.

 

 

(nezavisne)