Kada je prije nekoliko godina prvi put kročila ulicama Njujorka, Jovana Cumbo iz Šipova nije mogla ni sanjati da će jednog dana tim istim ulicama trčati svoj prvi maraton. Taj san je nedavno postao stvarnost – Jovana je uspješno istrčala čuveni Njujorški maraton, rame uz rame sa više od 60.000 trkača iz cijelog svijeta, a svoju trku posvetila je Roditeljskoj kući “Iskra” iz Banjaluke.
“Želja mi je bila da moj prvi maraton bude upravo u Njujorku. Taj grad me inspirisao još pri prvoj posjeti, i sada znam zašto ga svi izdvajaju kao nešto posebno. Energija, ljudi, podrška – sve je bilo nevjerovatno”, kaže Jovana, koja je trku završila u impresivnom vremenu od tri sata i 42 minuta.
Kako ističe, maraton je metafora za život – pun izazova, bola i trenutaka kada treba izdržati. “Bilo je teških trenutaka, ali nisam dozvolila da bol preuzme. Maraton te nauči da slušaš svoje tijelo i da vjeruješ sebi. Na kraju trke, umjesto iscrpljenosti, osjetila sam zahvalnost i ponos.”
Ova Šipovljanka već godinama živi u Banjaluci, ali njeni korijeni i vrijednosti iz Šipova, kako kaže, uvijek su u njenom srcu. “Odrasla sam uz baku, u toplini i prirodi, i to me naučilo snazi i istrajnosti. Danas to prenosim u svaku životnu trku.”
“Iskra” – svjetionik nade za djecu i roditelje
Svoju trku Jovana je posvetila Udruženju “Iskra”, koje okuplja roditelje djece oboljele od malignih bolesti i vodi Roditeljsku kuću u Banjaluci. Članovi udruženja svakodnevno brinu o djeci koja se liječe na Odjeljenju dječije hematoonkologije i njihovim porodicama, pružajući im dom, toplinu i podršku tokom najtežih trenutaka.
Pored svakodnevne brige, “Iskra” organizuje rehabilitacione kampove, sarađuje sa ljekarima i drugim udruženjima, te kontinuirano informiše javnost o izazovima kroz koje prolaze djeca i njihovi roditelji. Njihova misija je da nijedno dijete ne prolazi kroz borbu s rakom samo i da svaka porodica, bez obzira na okolnosti, ima dostojanstven i kvalitetan život.
Jovana je kroz svoj podvig željela da doprinese toj misiji i da, kako kaže, “njihove maratone učini bar malo lakšim”. “Njihove borbe su mnogo teže od bilo koje trke. Moj cilj je bio da kroz simboliku maratona pošaljem poruku podrške i ljubavi.”
Ona podsjeća da se “Iskri” može pomoći pozivom na humanitarni broj 17165, kojim se doniraju dvije marke, te ističe da su zajedništvo i empatija ključ svega. “Svako od nas može pomoći – malim gestom, ali velikim srcem.”
