Na današnji dan 1976. godine, u saobraćajnoj nesreći u mjestu Kolari kraj Smedereva, poginula je Silvana Armenulić, jedna od najljepših i najvećih estradnih umjetnica koje je iznjedrila naša zemlja.
„Plači sa mnom, violino, tvoj mi jecaj dušu para…“, pjevala je Silvana, a i danas, 49 godina nakon tog tragičnog događaja, violine „plaču“ za njom dok sviraju tužne note njenih pjesama. Živjela je kratko, samo 37 godina, ali je ostavila ogroman i neizbrisiv trag, sjaj velike zvijezde koji neće nikada ugasnuti.
Misteriozna smrt
Brojne su misterije o njenoj smrti. Naprimjer, u vrijeme saobraćajne nesreće, u kojoj su sa Silvanom poginuli i njena sestra Mirjana Bajraktarević, koja je bila u šestom mjesecu trudnoće, te violinist Miodrag Jašarević, kad je već uveliko trebalo da budu u Beogradu, oni su bili tek na pola puta. A dva mjeseca prije smrti Silvana je, nakon koncerta u Bugarskoj, posjetila čuvenu slijepu vidovnjakinju Babu Vangu, koja ju je dočekala riječima:
– Ne želim s tobom razgovarati. Ne sada. Idi i vrati se kroz tri mjeseca… – a kada je pjevačica već bila na vratima, Baba Vanga je dodala – čekaj, ustvari, nećeš moći doći. Idi, idi! A, ako budeš mogla, dođi!
Zvanični izvještaj kaže da je uzrok nesreće dijabetička koma u koju je pao Jašarević za vrijeme vožnje, a nije znao da je bio dijabetičar. Silvana je spavala na stražnjem sjedištu, a Mirjana sjedila na saputničkom mjestu.
Početak karijere
Silvana Armenulić rođena je u Gornjoj Mahali u Doboju, 1939. godine, kao Zilha Bajraktarević, kćerka Hajrije i poslastičara Mehmeda Barjaktarevića. Bila je jedno od desetero braće i sestara, a kao mala oboljela je od tada smrtonosne bolesti difterije i uspjela preživjeti, ali njen mlađi brat Hajrudin nije. Njihov otac se poslije te tragedije odao alkoholu i zapostavio porodicu pa je sav teret pao na pleća Zilhine majke.
Nastavnici su već u osnovnoj školi uočili Zilhin talent za muziku pa je počela da svira mandolinu, a ubrzo i da pjeva. Pjesma joj je bila spas i bjekstvo od teške situacije u porodici, te je sa 16 godina Zilha odselila kod tetke u Sarajevo, počevši da pjeva u kafani „Topola“ na Ilidži. Imala je sreću da je zapazi legendarni harmonikaš Ismet Alajbegović Šerbo, koji ju je, oduševljen njenim glasom, htio priključiti svom orkestru. Ali, kako je bila maloljetna, za to joj je bilo potrebno odobrenje roditelja, koji su se u početku protivili, međutim, nakon upornog insistiranja Zilha je dobila dozvolu od oca.
Scensko ime Silvana
Preselila se Zilha ubrzo u Beograd i zablistala odmah nakon prvih snimljenih pjesama: „Sedam godina ljubavi“, „Majko, oprosti mi“, „Najljepša sam djevojčica bila“… A ključni moment u njenoj karijeri bila je 1968. godina, kada je snimila ploču s četiri hita: „Nad izvorom vrba se nadnijela“, Otišo si bez pozdrava“, „Kad ja pođem niz sokak“ i „O, jeseni, jeseni“, koja je dostigla do tada nezapamćen tiraž, prodata je u više od 300.000 primjeraka.
Tada je utisnula na ploču ime Silvana, scensko ime koje je uzela od svoje omiljene italijanske glumice Silvane Mangano, koja je u filmu „Gorka riža“ glumila lijepu Silvanu, zgodnu, ali drsku radnicu na plantažama riže u sjevernoj Italiji.
Silvanina nestvarna ljepota i maestralne interpretacije ostavljale su bez daha sve koji bi je čuli i vidjeli pa je ubrzo počela dobijati uloge u filmovima i serijama, od kojih je prva „Ljubav na seoski način“ režisera Dragoslava Lazića, koji ju je zapazio 1969. godine na Ilidžanskom festivalu. Uslijedile su uloge u serijama „Kamiondžije“ i „Građani sela Luga“, te filmovima „Lov na jelene“ i „Saniteks“.
Najveći hitovi
U tom periodu pa sve do kraja svog života svaka pjesma koju je snimila postala je evergrin naše narodne muzike: „Šta će mi život“, „Srećo moja“, „Kišo, tiho padaj“, „Ja nemam prava nikoga da volim“, „Ostavite tugu moju“, „Grli me, ljubi me“, „Pamtiću uvijek tebe“, „Ciganine, sviraj, sviraj“, „Srce gori jer te voli“, „Rane moje“, „Sama sam“, „Ludujem za tobom“…
Tokom cijele blistave karijere Silvana je uporedo s velikim novokomponovanim hitovima pjevala i snimala sevdalinke, a često je isticala kako upravo popularne zvijezde ne smiju baciti u zaborav dobru staru narodnu pjesmu. I danas su mnogim mladim izvođačima sevdalinki uzor neprevaziđeni Silvanini snimci, njen način interpretacije i posebno čarobni glas koji svojom nježnošću miluje uši i budi najtananije emocije.
Ljubav na prvi pogled
Dok je nastupala u beogradskom hotelu „Grand“, 1962. godine, Silvana je upoznala Radmila Armenulića, koji je tada studirao pravo i bio poznati teniser, član teniske reprezentacije Jugoslavije, a potjecao je iz gospodske beogradske porodice. Među njima se rodila ljubav na prvi pogled te su se ubrzo vjenčali.
– To je, takoreći, bila ljubav na prvi pogled. Ona se u to vreme zabavljala s jednim apotekarom, ubrzo su raskinuli i mi smo krenuli. Vjenčali smo se, ja sam otišao u Njemačku, tada mi se rodila i kćerka, pa su njih dvije dolazile kod mene – kazao je Radmilo Armenulić, koji je nakon karijere tenisera postao poznati trener bijelog sporta.
Prve godine braka Silvane i Radmila izgledale su kao bajka i 1964. godine dobili su kćerku kojoj su dali ime Gordana, po Radmilovoj majci. Ali, Radmilo je ubrzo dobio ponudu da igra u Njemačkoj kao profesionalni teniser, a Silvana je s kćerkom ostala u Beogradu i posvetila se karijeri. Fizička razdvojenost ubrzo je pokazala svoje posljedice.
Bračna kriza
Naime, prema pisanjima jugoslavenskih medija ‘70-ih godina, posljednjih nekoliko godina brak s Radmilom je bio u krizi, a Silvana je čak dva puta podnosila zahtjev za razvod braka, jer je Radmilo bio u ljubavnoj vezi s glumicom i pjevačicom Mirom Pejić, s kojom se nakon Silvanine pogibije i vjenčao.
U intervjuu za jedan beogradski časopis, 1971. godine, nakon što je prvi put odustala od razvoda, Silvana je, između ostalog, izjavila:
– Uporno sam željela da moja Gordana ne izgubi oca, jer sam imala mnogo neugodnosti u vezi s mojim brakom, ali i to je cijena slave. Svom suprugu sam jedino zamjerila loš izbor kada je riječ o mojoj suparnici.
Međutim, bračna kriza se pojačala, Radmilo je nastavio vezu s Mirom, a i Silvana se zaljubila u sportskog komentatora Marka Markovića, pa je sve rezultiralo ponovnim zahtjevom za razvod, koji zbog Silvanine pogibije nikad nije okončan.
Grobnica sestara Silvane i Mirjane nalazi se na Novom groblju u Beogradu, a na spomeniku se ponosno izdiže statua bijele golubice.
