Sud u Tuzli odredio je istražni pritvor za 14 navijača Hajduka, koji su prošle subote uhapšeni nakon masovne tučnjave s navijačima Crvene zvezde. Ipak, ovaj incident ponovo je otvorio ozbiljna pitanja o sigurnosti Bosne i Hercegovine i funkcionisanju njenih granica, piše Federalna.ba.
Slučaj huliganskog nasilja u Tuzli, koji je samo pukom srećom prošao bez smrtnih posljedica, pokazao je ozbiljne propuste u radu nadležnih institucija. Napad na navijače Crvene zvezde, koji su tog dana sletjeli na Međunarodni aerodrom Tuzla, mogao je imati daleko teže posljedice.
Nakon sukoba uhapšeno je više od 90 osoba, uglavnom državljana Hrvatske, koji su u BiH ušli bez ikakvih očiglednih sigurnosnih provjera ili upozorenja nadležnim policijskim strukturama.
Sporan ulazak
Grupa navijača Hajduka u Bosnu i Hercegovinu ušla je pod izgovorom da putuje na humanitarni turnir u Žepče. Međutim, kasniji događaji ukazuju na to da je njihov dolazak bio planski i usmjeren ka izazivanju nereda.
Ovakve namjere očigledno nisu bile prepoznate od strane Granične policije BiH. Upravo taj propust postavlja ključno pitanje – kako je veća grupa potencijalno rizičnih osoba bez problema prešla državnu granicu.
U pokušaju da dobijemo odgovore, kontaktirali smo rukovodstvo Torcide. Generalni sekretar ove navijačke grupe Ivan Rinčić odbio je komentirati slučaj.
Kretanje Rinčića
Prema podacima do kojih smo došli, Ivan Rinčić je u vrijeme incidenta boravio u Bosni i Hercegovini. U zemlju je ušao 23. januara 2026. godine u 19:35 sati na Graničnom prijelazu Kamensko.
Dan kasnije, 24. januara, evidentiran je u Bugojnu, a zatim i u blizini Tuzlanskog aerodroma u 21:16 sati. Napad na navijače Crvene zvezde dogodio se u 21:55 sati.
Uprkos tome, Rinčić nije među osobama koje su privedene, saslušane niti mu je određen pritvor.
Izostala koordinacija
U potrazi za odgovorima o tome kako je grupa navijača nesmetano prošla dvije državne granice, obratili smo se Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Hrvatske. Iz te institucije rečeno nam je da će hrvatska policija, u okviru međunarodne saradnje, razmotriti zahtjeve nadležnih službi BiH.
No, upravo je pitanje koje su to nadležne službe i kako one sarađuju ključ cijele priče. Prema riječima Adnane Sprečić, glasnogovornice Uprave policije MUP-a Tuzlanskog kantona, postoji interni operativni dogovor o praćenju navijačkih grupa.
„Sve policijske agencije na području FBiH i Republike Srpske, kada je riječ o kretanju navijača na teritoriji BiH, imaju interni dogovor na operativnom nivou. Ostvaruje se razmjena informacija i te grupe se prate od tačke do tačke po trasi kretanja“, kazala je Sprečić.
Kontradiktorni odgovori
Međutim, u ovom slučaju takva saradnja očigledno je izostala. Granična policija BiH nije odgovorila na pitanja da li je imala informacije o dolasku navijača, da li je provedena procjena rizika i jesu li o svemu obaviješteni kantonalni MUP-ovi.
Umjesto konkretnih odgovora, iz Granične policije BiH naveli su da „nisu u mogućnosti dostaviti tražene informacije jer je predmet preuzelo Ministarstvo unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona u saradnji s nadležnim tužilaštvom“.
Suprotno tome, MUP Tuzlanskog kantona tvrdi da nikakve informacije od Granične policije nije dobio.
„Uprava policije MUP-a TK nije imala nikakve informacije niti o navijačima koji su sletjeli na Međunarodni aerodrom Tuzla u Dubravama, niti o dolasku navijača Torcide na područje Tuzlanskog kantona“, istakla je Sprečić.
Sigurnost granice
Ovakvi propusti ponovo otvaraju pitanje koliko je bh. granica uopće sigurna. Ono što je odranije poznato jeste da je iz BiH često lakše pobjeći nego ući, što potvrđuje duga lista bjegunaca od bh. pravosuđa.
Od Zlatana Mije Jelića, generala HVO-a koji je napustio zemlju dan prije podizanja optužnice za teške ratne zločine, do bivšeg člana Predsjedništva BiH Ante Jelavića, koji je granicu prešao i nakon izrečene presude, brojni slučajevi svjedoče o sistemskim slabostima koje i dalje ostaju bez odgovora.
